Aida i Aleksandra promovišu balkansku hranu: Šta se može porediti sa zeljanicom ili janjetinom
Balkan Lunch Box je bilingualni blog o balkanskoj hrani s posebnim akcentom na bosansku kuhinju. Aida Ibišević osnovala ga je 2014. godine u želji da balkansku hranu i način života predstavi prijateljima u Americi koji su joj često tražili recepte za jela koja je pravila.
"Bio je to sretan splet okolnosti. Željela sam podijeliti dio bogatstva kojim smo mi sa Balkana okruženi svaki dan s ljudima koji shvataju tu vrijednost i cijene je. A tu je bila i moja strast prema fotografiji. U to vrijeme videosnimci nisu bili zastupljeni kao danas, tako da su blogovi obično počinjali i završavali dobrim fotografijama", rekla nam je Aida koja je kroz kameru i pisanu riječ ispoljila ljubav prema balkanskoj kuhinji.
Tri godine kasnije dio tima postaje njena sestra Aleksandra Jaha koja je veliki gastronom, a koja joj pomaže u razvoju recepata, marketingu i snimanju. Iste godine Balkan Lunch Box postaje prvi blog na Balkanu s receptima u videima kratkog formata.
"Naša filozofija je ostala ista od početka, a to je da ljudima približimo balkansku kuhinju i pružimo mali pogled na balkanski život kroz kvalitetan sadržaj na digitalnoj platformi. Najveća promjena na blogu je bio Aleksandrin dolazak, koja je inspirisala uvođenje videa. Ponosne smo na to da smo prve donijele video kratkog formata u Tasty stilu na Balkan, koji su blog učinili pristupačnijim većoj grupi ljudi. Naši videosnimci imaju milione pregleda, a Balkan Lunch Box samo na društvenim mrežama ima više od 200 hiljada pratilaca", rekla je.Promocija Balkana na pozitivan način
Na pitanje šta je to što balkansku kuhinju izdvaja od drugih i čini posebnom, naša sagovornica kaže kako Balkan ima duboke korijene u tradiciji pripreme kvalitetne hrane i podsjeća da je narod BiH prihvatio sve i od toga napravio nešto svoje. Upravo odatle, kaže nam, potječe njihov slogan "umjetnost balkanske kuhinje".
"Ta raznolikost čini balkansku kuhinju posebnom. Svaki sastojak i kategorija jela su zastupljeni. Uz raznolikost, svako seoce, svaki gradić, svaki region ima autohtoni način pripremanja jela. Uzmimo za primjer kvrgušu, jedno starinsko jelo kojem smo prije nekog vremena dale novi život kroz video koji ima više od dva miliona pregleda. Taj jednostavni, preukusni uljevak s piletinom ima više od deset imena za koja mi znamo, sve u zavisnosti od regiona u kojem se priprema, a svugdje ga pripremaju malo drugačije. Tako je i s većinom naših specijaliteta. Naravno, i mi pojedemo tost s avokadom, ali gdje se on može porediti sa zeljanicom ili porcijom janjetine?", pita se Aida.
No, jedna od njenih želja i ciljeva je promocija Balkana na pozitivan način.
"Balkan je postao 'naziv' za nešto što se raspada. Ja čvrsto vjerujem da on ima mnogo lijepog da ponudi, od čega je najljepša naša kuhinja koja bez problema parira velikim svjetskim kuhinjama", naglasila je.
Najveći broj pratilaca bloga Balkan Lunch Box dolazi s engleskog govornog područja (SAD, Kanada i Australija), no značajan dio pratilaca čine dijaspora i ljudi s Balkana.
"Pratioci s engleskog govornog područja su veliki sladokusci. Amerikanci, recimo, su istinski gurmani te imaju veliko poštovanje prema internacionalnim kuhinjama. Dijaspora također sačinjava znatan dio publike, oni dolaze djelimično iz neke nesvjesne nostalgije i povezuju se kroz priče, a djelimično zato što možda nisu bili u prilici da od nana i baka nauče kako se priprema baklava ili kiseli kupus, pa im je to zanimljivo. Treća, i nama na neki način najdraža grupa čitalaca, su ljudi koji žive u regionu. Ljudi vole našu hranu, jer nam je hrana nema dalje", rekla je.
Svi su čuli za baklavu, burek, ajvar...
Iako mnogi čitaoci njenog bloga nemaju direktnu vezu s balkanskom kuhinjom, skoro svi su, kaže nam, čuli za baklavu, burek, ajvar…
"Nažalost, balkanski restorani u globalu su i dalje rijetki na engleskom govornom području, pogotovo u SAD-u, tako da mnogi ljudi nemaju mogućnost počastiti se našim regionalnim specijalitetima. To je s jedne strane naš adut, jer ako ljudi već ne mogu otići u buregdžinicu, onda mogu vidjeti recept na našem blogu pa napraviti burek kod kuće. S druge strane, to je bio i izazov, jer smo na neki način bile prisiljene edukovati ljude o našoj hrani", ispričala je.
Najveći broj recepata koje su kroz svoj blog približile ljudima širom svijeta dobile su od članova svoje porodice i prijatelja.
"Imamo sreću da smo okružene ženama, ali i muškarcima koji uživaju u kuhanju i koji to dobro rade. To su ljudi koji gledaju na pripremu hrane kao jedan način iskazivanja ljubavi, a ne samo kao dnevnu obavezu", istakla je.
Ipak, ne zanemaruju ni recepte koje im s vremena na vrijeme pošalju njihovi čitaoci.
"Vodimo se motom da se od svakog može nešto novo naučiti. Međutim, svaki recept se detaljno testira i razvija mnogo puta dok ne dođe trenuak kada je spreman da ide na blog. Svjesne smo da su ljudi danas suočeni s manjkom vremena i resursa. Cilj je da čitaoci preuzmu recept s bloga s povjerenjem da će to jelo uspjeti replicirati u svojoj kuhinji, pa i oplemeniti ga na svoj način", rekla je.
Svi recepti praćeni su fotografijama i videima, a Aida nam priča kako jedan kvalitetan video kratkog formata zahtijeva osam sati rada. U isto vrijeme, za pripremu jedne kvalitetne objave na blogu potrebno im je i nekoliko dana. Ipak, najveći izazov im je u kratkim i jasnim crtama snimiti nešto komplikovanije kao naprimjer ajvar ili razvijanje jufke.
"Videorecepti su trenutno veoma zastupljeni na internetu. Format je zahvalan jer ljudi vole vizuelno učiti. Znate ono kad kupite policu i uz nju dođe papir s instrukcijama? Vjerovatno ćete prvo pretražiti YouTube za videotutorijal. Tako je i s kuhanjem. Lakše je kad vidite kako se nešto priprema. Međutim, internet, kao i način na koji ljudi preferiraju da apsorbuju informacije, se konstantno mijenja. Približiti sadržaj ljudima podrazumijeva praćenje tih promjena. U jednom momentu će i videi zastarjeti i biti zamijenjeni nečim novim", ispričala je Aida na kraju razgovora za Klix.ba.
