Istovremeno je i u susjednoj Hrvatskoj u Sisku još jedna grupa vegana pripremala okupljanje za 15. novembar kako bi se utjecalo na sprečavanje klanja životinja. Prema riječima organizatora, to je bio prvi takav događaj u Hrvatskoj.
Broj vegana u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i drugim balkanskim zemljama raste, međutim, prepušteni su sami sebi kada je riječ o borbi za priznavanje i zaštitu prava životinja.
Balkanske zemlje, u odnosu na druge Evropske zemlje, su neprijateljski nastrojene prema veganima. Njihove lokalne kuhinje zasnivaju se na upotrebi mesa i mlijeka. Čak su u nekim zemljama sve popularnije borbe bikova, a nije neuobičajeno ni to da se često pronađu tijela ubijenih pasa na ulicama. Širom Balkana, lov je popularan i kao hobi i kao industrija.
Robert Međugorac, 41-godišnji učitelj gitare, također je protiv ubijanja životinja te se nedavno zamjerio grupi lovaca koji su krenuli u lov na divlje životinje na jednom polju blizu Zagreba. Kada je čuo pucnjavu u blizini svoje kuće, on i njegov prijatelj su istrčali i suočili se s lovcima.
Međugorac je svjestan da je nezakonito postupio, ali u tom trenutku vodio se činjenicom da je tim postupkom spasio živote nekoliko životinja.
“I naredne nedjelje grupa aktivista se okupila na istom mjestu kako bi ih spriječili u lovu, međutim, lovci se nisu pojavili“, priča Međugorac.
On dolazi iz Slavonije, hrvatske regije gdje mnoga domaćinstva žive od uzgoja životinja te je Međugorac odrastao okružen klanjem svinja, pilića i zečeva. Uprkos tome, oduvijek je bio protiv stradanja životinja. Postao je vegan kada je imao 24 godine, a aktivista, kaže, sa samo sedam godina.
Prisjeća se svoje prve “akcije spašavanja životinja“, kada se djed njegovog prijatelja ljutio na mačku iz komšiluka te ju je, kaže, htio zadaviti. On i njegov prijatelj su ga uvjerili da će se oni “pobrinuti“ za to, a umjesto toga, odnijeli su životinju u predgrađe i pustili je.
“Samo zamislite kakvo su iznenađenje stanovnici doživjeli kada se mačka 'vratila iz mrtvih' i pojavila u našem okruženju tri dana kasnije“, dodaje Međugorac.
Danas je Međugorac kao aktivista bolje organizovan. Pokrenuo je web stranicu Oslobođenje životinja (Animal Liberation), kako bi na taj način podigao svijest o pravima životinja. Sajt sada ima desetine hiljada ljudi koji čitaju njegove članke. Robert organizuje i javne rasprave o temama vezanim za oslobađanje životinja, gdje učesnici razmjenjuju mišljenja, a ponekad i diskutuju o etičkom postupanju prema životinjama.
Bosanska veganska zajednica je daleko iza kolege Međugorca, kada je riječ o organizovanju događaja i broju aktivista. Većina vegana živi u Sarajevu i organizuju sve češće ulične akcije i proteste, kao i akcije na društvenim mrežama kako bi promovisali “životni stil bez surovosti“.
Maida Šabeta, pravnica i aktivistica PETA-e iz Sarajeva priča da je prije nekoliko godina bilo mnogo teže biti vegan i da je ona bila jedina koja je htjela da se njen glas čuje.
Kao jedna od bosanskogercegovačkih najglasnijih protivnica uzgoja krznenih životinja, ona je razočarana što je nedavno zabrana te industrije odgođena za još 10 godina (do 2028. godine). Ali, kaže, to je nije obeshrabrilo.
“Često slušamo kako su naše vlade korumpirane i nedostupne za pregovaranje o pravima životinja. Međutim, to je slučaj svuda u svijetu“, dodaje Šabeta.
Na jugoistoku Bosne ili naprimjer na Kosovu nema mnogo vegana i taj koncept je nepoznat većini stanovništva.
“Većini ljudi moram objašnjavati svoje opredjeljenje jer njih 90 posto ne razumije šta znači biti vegan. Svi smatraju da sam luda“, rekla je 26-godišnja veganka s Kosova Elza Ramadani.
Zbog toga se odlučila na promociju svog načina života kroz primjere.
“Želim pokazati ljudima da kao vegani mogu raditi sve što rade i ljudi koji jedu meso, čak i bolje. Niste često bolesni, možete se baviti sportom. Ja puno radim, šetam svog psa tri puta dnevno, idem na pilates, idem na izlete, putujem i uživam u večerima – ispunjena energijom''.
Vegani na Kosovu još nisu organizovali velika okupljanja i proteste u javnosti. Mala grupa njih u kontaktu su putem zajedničke Facebook grupe te povremeno organizuju večeru i izlaske.
Ramadani smatra da Kosovo kao društvo nema dovoljan broj građana koji bi željeli protestovati zbog već postojećih društvenih problema, a s druge strane veganska ulična kampanja ne bi imala mnogo smisla, zbog neinformisanosti o ovom konceptu ishrane.
“S nekoliko vegana, kakav tip ulične akcije bismo mogli poduzeti?“, pita se.
Balkan sporo napreduje, zaključuje Ramadani, te zbog toga ne predviđa velike promjene u bliskoj budućnosti. “Za 10 ili 20 godina, naravno, možda ćemo imati veći broj vegana, ali ja nisam optimistična, s obzirom na to da se s ovim izazovom bore i najrazvijenije zemlje“.
