Kad Hukine ramazanske lepinje zamirišu Tuzlom: Tajna je u sjemenkama ćurokota

Pri samom ulasku u pekaru, ekipa portala Klix.ba zatiče izuzetno radnu atmosferu. Sedam radnika istovremeno priprema tijesto, oblikuje i slaže lepinje za pečenje, odnosi u krušnu peć te na kraju raspoređuje za distribuciju širom Tuzle.

"Lepinja predstavlja proizvod koji se sastoji od brašna, vode, soli i kvasca. U našoj pekari se i dalje rade prema staroj recepturi, odnosno zadržali smo taj takozvani 'kvas' koji ubacujemo u smjesu. On upravo daje poseban 'šmek', mekoću i rupice na lepinjama", kaže nam vlasnik pekare Amir Hukić.

Kada je riječ o samom procesu pripreme, Hukić pojašnjava da se on sastoji iz nekoliko segmenata.

"Jedan dio tijesta se zamijesi i on nadolazi u toku noći. Nakon što radnici dođu na posao u dva sata iza ponoći, tijesto se još jednom zamijesi, potom se vrši njegovo vaganje i pljeskanje, a oblikovana lepinja se ostavlja na daskama kako bi ponovo nadošla. Na kraju se tijesto premazuje i posipa ćurokotom koji joj upravo daje poseban'šmek'. U krajnoj fazi lepinja se stavlja u krušnu peć, a nakon pečenja spremna je za distribuciju", pojašnjava Hukić.

Dodaje da u mirisu i okusu tuzlanske ramazanske lepinje glavnu ulogu igra pomenuti ćurokot, začin na koji u danima muslimanskog mjeseca tuzlanska Gradska ulica posebno miriše.

"U vrijeme mjeseca ramazana lepinja se posipa ćurokotom, a i peć bude posebno ugrijana. U tim danima, ona vjerovatno iz peći izlazi posebna, a i sam ramazan daje poseban osjećaj koji vlada u svima", nastavlja Hukić.