Od 20. septembra na O Kanalu novi kulinarski show Vjeke Kramera "Šta ću ručku"

Kako Vjeko objašnjava, bit će to egzotična jela, ali pristupačna i izvodiva svima, s karakteristikama bosanske, balkanske i slavenske kuhinje. Pitanje "Šta ću ručku?" vječno je pitanje svake žene domaćice koja treba da zadovolji različite ukuse članova svoje porodice.

"Ženama nije lako, ali mi smo tu da im pomognemo i olakšamo idejama i jednostavnim receptima. Emisije o hrani već su godinama veoma popularne. Osim što putem njih možete dobiti inspiraciju, odnosno ideju za idući ručak ili večeru, edukativnog su karaktera pa možete naučiti ponešto o gastronomiji", kazao je Kramer.

Bit će tu recepata iz marokanske, kineske, indijske i drugih kuhinja širom svijeta, recepata za vegane i vegeterijance. Emisija se sastoji od tri dijela u trajanju od po 15 minuta.

"Prvi dio je najava emisije i kuhanje prvog jela koje se, nekako po pravilu u mojim emisijama, priprema u pećnici/rerni jer se u tom roku taman nekako većina jela i može pripremiti u rerni. To bi bila razna peciva, kruhovi, složenci tipa musaka ili neki kolači po principu umiješaj, izlij i ispeci. Drugi dio emisije je predviđen za glavno jelo koje je najčešće mesno i prilog, naravno, bit će i posnih odnosno vegetrijanskih emisija. Na kraju u zadnjem dijelu emisije pripremamo juhu ili salatu, te sve to serviramo", objašnjava Vjeko koncept emisije.

Vjeko je nakon 15 godina promijenio radnu sredinu. Nakon emisije "Lonci i poklopci" i "Domaće je domaće" došlo je do prezasićenja pa je dao otkaz. Ipak, kako je kazao, sve godine provedene na OBN Televiziji bile su predivne, jer je stekao super prijatelje koje i dan danas osjeća članovima svoje porodice.

"Bilo je tu uspona i padova naravno, ali televizijski gledano tamo sam odrastao i naučio puno toga. Ali...jednostavno dođe vrijeme kada se zasitimo i trebamo otići dalje. Jedno vrijeme sam odmarao i uživao, kupio psa i posvetio se sebi i nije mi bilo dosadno. Potom je uslijedio poziv s O Kanala. I pomislio sam: Zašto da ne? Novi početak je uvijek super stvar. Moram priznati da mi je O Kanal kao dio veće medijske grupacije, u kojoj se nalaze dnevni list Oslobođenje i nekoliko utjecajnih portala, jako zanimljiv i izazovan "zalogaj" jer automatski pruža mogućnost većeg i raznolikog pokrivanja tržišta", kazao je Vjekoslav.

Osim kulinarske emisije, u jutarnjem programu "Sunčano jutro“ Vjeko će govoriti o namirnicama koje su zastupljene u našoj ishrani, raznim vrstama voća i povrća, mesu, jajima, tjestenini. Svaka ta namirnica ima neku zanimljivu priču od porijekla i nutritivnih vrijednosti, do ljekovitosti, načina kupovine, skladištenja i pripreme.

"Malo ko zna, naprimjer, da se začinska crvena paprika može koristiti u maskama za lice ili da je čaj od kore banane odlična stvar za poboljšanje raspoloženja. U vikend izdanju dnevnog lista Oslobođenje, u prilogu 'Pogledi', pisat ću o začinima. Osim što pomažu da uljepšamo okus, miris i boju jela, mnogi začini su ljekoviti, a neki i otrovni. Cimet, kurkuma, đumbir, bijeli luk su sinonimi za zdravlje. Dok je recimo so posljednjih decenija proglašena za neprijatelja broj jedan kod osoba s povišenim krvnim pritiskom. No bez soli se ne može živjeti i ne smijemo pretjerati s tom dozom od pet grama dnevno", rekao je.

Oduvijek želio postati kuhar

Vjekoslav je godinama unazad najpoznatiji kuhar u našoj zemlji. Iako se može činiti kako je sudjelovanje u raznim kulinarskim emisijama pomaže reputaciji ozbiljnog chefa ono je često mač s dvije oštrice.

"Ima tu blagoslova, ali i prokletstva, rekao bih pola-pola. Kolege vas u startu doživljavaju kao televizijskog kuhara i skloni su kritiziranju, a javnost vas percipira kao poznatog i samim tim dobrog kuhara. Radi li se tu o ljubomori kolega ili površnosti javnosti niko ne može reći dok ne proba nešto što sam skuhao. Činjenica jeste da sam završio četverogodišnju srednju, pa onda višu školu i onda još majstorski ispit, ali istina je isto tako da nisam restoranski kuhar nego televizijski. Trebao bih otvoriti restoran i omogućiti svima da dođu i probaju pa se uvjere ili razuvjere. Stvarno nisam ego manijak i znam da nisam najbolji kuhar u Bosni i Hercegovini. Najpoznatiji jesam, ali najbolji sigurno nisam. Bolja je većina naših mama i baka, možete u to biti sigurni", govori nam Vjeko.

Dodaje nam da je kulinarstvo oduvijek bio njegov posao iz snova, te da ga je zanimalo od malih nogu.

"Znao sam sam da ću se baviti ili kuharstvom ili pekarstvom. Gluma od malih nogu, u rukama uvijek neke knjige i kuhače, svi u familiji skloni razgovoru, koferi uvijek spremni pa se nekako ovo televizijsko kuharstvo nametnulo samo od sebe. Da nisam kuhar, bio bih pekar ili poljoprivrednik, jer volim proizvoditi hranu. I danas bih volio sve to objediniti u nekom zanimljivom seoskom gospodarstvu", kazao je.

Kulinarska tajna

Vjeko je odgojen na našoj tradicionalnoj kuhinji, pa mu je ona skoro uvijek prvi odabir.

"Naša kuhinja je sama po sebi fuzija različitih kuhinja. Ima tu puno turske kuhinje, grčke, mađarske i austrijske, italijanske, albanske, makedonske i u novije vrijeme dolazi do utjecaja modernog kuharstva te daleko i bliskoistočnih utjecaja, pa onda vegeterijanstvo i veganstvo kao relativno novi pokreti u našim zemljama, pa sada 'raw food' odnosno sirova hrana. Iskreno, danas niti za jednu kuhinju na svijetu ne možemo reći da je originalna za tu zemlju, sve se izmiješalo. Volim eksperimentirati, podržavam to i svakome savjetujem. Treba biti kreativan i pustiti mašti na volju", rekao je.

Prvo jelo koje je Vjeko pripremio u svom životu bila je supa, kada ih je mama prvi put ostavila tati na brigu. Budući da mu otac nije znao kuhati, svaki dan im je pravio prženice.

"Moja sestra izjavila da hoće supu i tata je rekao da on ne zna praviti supu, a ja sam rekao da ja znam. Imao sam tada nešto više od tri godine i oni su mi dogurali stolicu uz šporet i dodavali što sam ja tražio, tako da sam napravio griz supu s poširanim jajima potpuno slučajno i njima se svidjela i dan danas je pravimo. Zanimljivo nisam je nikada pravio u emisiji", kazao nam je Vjeko.

Na kraju razgovora Vjeko nam je otkrio nam je svoju kulinarsku tajnu.

"Morate imati volju, jer ako je nemate odnosno ako vam se ne da, onda je to mučenje. Stajati za šporetom, a prije toga sve to pripremiti, a prije toga kupiti i realno provesti nekoliko sati u tom procesu nakon radnog dana je, ako ljubavi nema, pravo mučenje. A zahvalni su samo oni koji rade taj isti posao jer oni koji ne kuhaju imaju neku ideju kao da se to samo stvorilo ili ako su došli u restoran da su to platili i to je to. A nije, veliki je to trud i ljubav. Ko ne voli kuhati i onaj koji ne voli one za koje kuha jednostavno nikad kuhaču u ruke ne treba uzeti, a ni oklagiju, ne daj Bože nož jer postaje potencijalno opasan."