Popularno japansko piće sake uvršteno na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine

Riječ je o popularnom piću koje se pravi od riže, a naziva se rižino vino.

Sake je možda "više japanski" od svjetski poznatog sushija. Kuha se u starim skladištima na planinskim vrhovima, pije iz posuda zvanim izakaya. Najčešće se služi tokom vjenčanja i za posebne zdravice.

Za razliku od UNESCO-ovog popisa svjetske baštine, koji uključuje mjesta koja se smatraju važnima za čovječanstvo, kao što su piramide u Gizi u Egiptu, oznaka nematerijalne kulturne baštine imenuje proizvode i prakse različitih kultura koji zaslužuju priznanje.

"Sake se smatra božanskim darom i neophodan je za društvena i kulturna događanja u Japanu", rekao je japanski ambasador Takehiro Kano za medije.

Kako legenda kaže, Japanci ga piju od otprilike od osmog vijeka, a isprva su vjerovali da tjera zle duhove.

Osnovni sastojci sakea su riža, voda, kvasac i rižina plijesan, koja razgrađuje škrob u fermentirajuće šećere kao što to čini hmelj u proizvodnji piva. Cijeli dvomjesečni proces kuhanja na pari, miješanja, fermentacije i prešanja može biti naporan. Da bi proizvod bio kategoriziran kao japanski sake, riža mora biti japanska.