Hafiz Nedim Botić: Vjera me spasila od sigurne smrti i usmjerila moj životni put

"Post nas uči zahvalnosti na blagodatima, jer otupimo na sve ono što nas okružuje i što imamo od lijepog pa to shvatimo zdravo za gotovo. Recimo, zdravlje, vid, sluh, život bez bolova i onemogućenosti. Post nas uči radu i trudu, jer se vjernik trideset dana odriče nekih stvari, što je ponekad i fizički napor, kada se suočavaš s vlastitim slabostima, ali na kraju dana, osjetiš da si pobijedio sebe, ostvario uspjeh i da ti to možeš. To ti daje snagu i elan da i u drugim životnim stvarima odgodiš zadovoljstvo, ustraješ, ne odustaješ i ideš do cilja", naveo je.

Pravi efekti ramazana se vide nakon Bajrama

Ramazan je jedan mjesec u godini koji predstavlja priliku vjernicima da "restartuju" život, duhovno se osvježe i ostatak godine provedu u činjenju dobra. Hafiz Botić je naveo da će se pravi efekt ovog svetog mjeseca vidjeti nakon Bajrama.

"Hoćemo li i dalje pomagati i biti tu jedni za druge te nastaviti činiti dobra djela. To je prava ocjena ramazana. Jer trideset dana svakodnevnog rada na sebi, posta, namaza, učenja Kur'ana, milostinje i potpomaganja, međusobne ljubavi i oprosta, treba uroditi plodom. Ne bih nikoga osuđivao ako se vrati starom načinu života, jer izazovi života nisu laki, svako ima svoje sopstvene izazove i probleme i razloge zašto radi neke stvari. Ali sam taj čin činjenja dobrih djela, može dovesti do velike promjene na kraju. Kažu, putovanje od hiljadu kilometara počinje jednim korakom. Mi nikad ne znamo šta može promijeniti nečiji život, zaista ne znamo", naveo je.

Naglasio je da je veoma bitna svjesnost ljudi o tome da im život pruža dvije mogućnosti, a to je da budu vječito nezadovoljni ili počnu primjećivati dobre stvari koje im se dešavaju. Dodao je da smo previše fokusirani na ono što ne možemo promijeniti, a da zaboravljamo koje su naše mogućnosti.

"Kažu, promjena počinje od nas samih i to nisu floskule, već realnost. Izbor je na nama, hoćemo li da vrijeme, naš život koji je neizmjerno blago provedemo kukajući i plačući, u ulozi žrtve, ili ćemo se pokrenuti i napraviti nešto. Tome nas ramazan uči, da budeš vjernik, ali i aktivan član društva. U Kur'anu se na toliko mjesta kaže sjećajte se blagodati, budite zahvalni, o blagodatima pričajte, ne gubite nadu, ne brinite, ne tugujte... Nije nigdje u Kur'anu rečeno kukajte, kritikujte, sekirajte se, vrijeđajte, plačite nad sobom, žalite se, mislite o onome što nemate, tugujte, galamite...", pojasnio je.

Hafiz Botić je kroz razgovor spomenuo kako mu je upravo ramazan promijenio život koji ga je nekoliko puta iskušao.

"Odrastao sam u ratnim uslovima, sa samohranom majkom, u stalnom strahu od toga šta me čeka sutra. Bilo je tu zaista svega, raznih trauma, strahova, problema, od porodičnih pa do onih koji su se odnosili na to gdje smo živjeli, u kućici bez osnovnih uslova za život. I onda 1998. godine se javlja bolest koja mi je obilježila život. Sve je počelo krvarenjem, groznicama, slabljenjem i stalnim posjetama toaletu, po 15 puta dnevno. I kad je jednom krenulo nije se zaustavilo narednih deset godina", ispričao nam je sagovornik.

U 2007. godini ljekari prognozirali da neće preživjeti

Tek deset godina nakon što se razbolio ljekari su otkrili da je riječ o upali crijeva (Chronova bolest). To je bila bolest koja nikad nije prepoznata, a samim tim ni ispravno liječena. Rekao nam je da je 2007. godina bila najkritičnija i da su tada ljekari prognozirali da neće preživjeti.

"U jeku bolesti sam imao manje od 40 kilograma. Organizam je nakon operacije dobro reagovao i počeo se oporavljati. Na prvoj kontroli nakon operacije u maju 2008. sam imao 75 kilograma. Bolest je već godinama u potpunom mirovanju, kao da je nikada nije ni bilo. Onda poslije operacije ide oporavak i tada kreće rad na sebi, suočavanje sa strahovima, režim prehrane, čitanje i učenje, bavljenje sportom, odlasci terapeutima i kontrole. Bio sam spreman da uradim šta god treba da nastavim dalje živjeti, a vjera je bila ta koja mi je davala nadu", istakao je.

Svjestan da je njegova bolest bez sumnje teška, hafiz nam je rekao da je ona bila nešto najbolje što mu se u životu dogodilo.

"Napatio se jesam, ali sam kroz tu borbu toliko stvari naučio. Ojačao psihički i fizički, promijenio se nabolje, naučio o sebi i životu, a najvažnije odsjećam da sada mogu mnogima pomoći da ne gube nadu. Da imam priliku vratiti se u te dane, zagrlio bih onog bolesnog dječaka i rekao mu šta će sve u životu postati. Da neće uvijek živjeti u onoj tamnoj sobici, da se neće morati sekirati hoće li tog dana šta pojesti, da će ozdraviti i završiti školu. Da će imati ljude koji ga vole i koje on voli i nastaviti život", dodao je.

Kur'an mu je pomogao u najtežim životnim trenucima

U džamiju je prvi put ušao u ramazanu 2004. godine kada je, kako nam je kazao, bio na samom dnu. Iako je u tom periodu bio teško bolestan nije odustajao te je tako naredne godine upisao Islamski pedagoški fakultet (IPF) u Bihaću na kojem je diplomirao i magistrirao. Kada je napustio bolnicu bio je završna godina fakulteta i od tada mu se, kako je istakao, promijenio život. Godine 2008. odlučio je postati hafiz, jer mu je, kako je kazao, Kur'an pomogao u najtežim trenucima i najveća želja mu je bila da ga nauči napamet i nikad ne odvoji od srca.

"Nisam ni pomišljao da ću postati hafiz, jer to znači naučiti 604 stranice gustog teksta na arapskom jeziku napamet i onda sve to napamet proučiti pred Komisijom Rijaseta IZ u roku od 15 dana. Oni koji su krenuli tim putem znaju da to znači godine učenja i preslušavanja, odricanja i rada na sebi, hiljade sati učenja, ali sve se isplati. Jer hifz Kur'ana te odgoji i promijeni nabolje, kako učiš hifz tako se i ti mijenjaš, mijenjaš navike i ponašanje, razvijaš ljubav prema radu i knjizi, budeš u pravom smislu produktivan. Hafiska dova je proučena u Gradskoj džamiji u mom rodnom gradu. Prvi sam hafiz Kur'ana iz Bosanske Dubice nakon više od stotinu godina", rekao nam je Botić.

Posavjetovao je sve ljude, a pogotovo mlade, da se nikada ne predaju i da za sve u životu imaju volju.

"Bez obzira na to koliko smo na dnu, ne trebamo gubiti nadu da sutra može biti bolje. Iz najgorih okolnosti se izrodi nešto najljepše. Mi zaista ne znamo šta je dobro za nas, a šta loše. Nemojte nikada odustati od snova. Ova iskušenja i problemi koje imate, tu su da ispitaju vašu snagu i vjeru. Nemojte bježati od izazova, već kroz njih rastite i postanite bolji", poručio je.

Ovaj ramazan, kao i prethodni, provodi u Banjoj Luci u Ferhadija džamiji gdje je jedan od učača hafiske mukabele.

"Hafiska mukabela znači da se Kur'an uči napamet, bez gledanja u knjigu, pred prisutnim vjernicima, i da se svaki dan prouči po jedan džuz (20 stranica). Blizu sam i rodnog mjesta pa ću vrijeme provesti i kod kuće, sa svojim Dubičancima, a tamo ću biti i za Bajram, ako Bog da", naveo je.

Na kraju razgovora je podsjetio da ramazan pokazuje koliko nam je malo potrebno za sreću, taman toliko da se zahvalimo na onome što imamo, nazovemo nekoga dragog i kažemo mu koliko nam je bitan, obiđemo bolesnoga, nahranimo gladnog i obradujemo tužnog.

"Sreća se krije u zagrljaju, toploj riječi, osmijehu i srdačnosti, u abdestu, namazu, ajetu Kur'ana i zvuku ezana. Sreća su momenti s nama dragima, kada toplina srca topi sve brige ovoga svijeta.  Tako malo treba za sreću.  Taman toliko koliko treba da drugome pružimo osmijeh i ruku pomoći. Jer sve ono što dajemo se vraća nama", zaključio je hafiz Botić.