Od decembra 2014. godine austrijska vlada pokušava naći rješenje za prodaju ove kuće koja je prazna i u privatnom vlasništvu. Vlasnici je ponuđeno i da vladi proda kuću, a razmatraju se opcije oduzimanja kuće ako se vlasnica nastavi protiviti potrebnom renoviranju, piše New York Times. Zbog stanja u kojem se objekat nalazi teško je pronaći stanare.
Tokom godina ova kuća je služila i kao improvizirani muzej, škola i biblioteka. Više od tri decenije jedna organizacija koja pruža podršku i asistenciju integraciji osoba sa invaliditetom koristila ju je kao prodavnicu i radionicu. Oni su se odselili 2011. godine, a vlada se ponovo susreće sa pitanjem šta učiniti sa ovom trospratnicom.
U ovom slučaju ne nedostaje ideja niti inicijativa, pa tako komesar Georg Wojak pita: "Zašto tu ne bi mogle živjeti izbjeglice? Ta kuća nam ne treba, a to bi bila odgovarajuća namjena".
Historičar Andreas Maislinger godinama traži podršku za svoju ideju pokretanja međunarodnog memorijalnog i mirovnog projekta u ovoj kući. Cilj mu je uključiti mlade ljude i osigurati međunarodnu saradnju u kući koja zbog svoje historijske uloge ima jedinstven status.
"Braunau je spomenik svoje vrste. To nije mjesto gdje su počinjeni zločini niti mjesto gdje su donesene neke odluke. Ipak, decenijama smo okupirani njime. Braunau je simbol. To je mjesto gdje je zlo ušlo u svijet", mišljenja je Maislinger.
Austrijska vlada strahuje da bi ovo mjesto moglo postati neka vrsta svetišta neonacista. Stoga su je uzeli u zakup od vlasnice Gerlinde Pommer.
"Kuću treba ili srušiti ili pronaći način da ona bude iskorištena tako da neonacisti ne usude prići joj", ističe lider ljevičarske partije Gregor Gysi. Međutim, vlasnica ne dozvoljava renoviranje, a upravo neophodnost renoviranja otjerala je organizaciju koja je do prije tri godine iznajmljivala ovaj prostor. Sve ovo vrijeme austrijska vlada za zakup plaća oko 4.800 eura mjesečne rente.
Na pitanje o ovoj kući gradonačelnik Johannes Waidbacher uzdahne. Radije bi govorio o širenju tvornice aluminija koja služi kao okosnica lokalne industrije, odnosno nastojanja centra grada da oživi. Kuća u kojoj je Hitler rođen je samo jedna od nekoliko praznih zgrada na čiji bi se prostor tvornica širila.
Waidbacher sa općinskim vijećem i drugim zvaničnicima već mjesecima pokušava naći soluciju o načinu upotrebe kuće kojom bi svi bili zadovoljni. I sam je svjestan nesporne, ali i nedobrodošle historijske veze.
Stigma dugo muči stanovnike. Dovoljno im je teško što žive u mjestu čije ime "Braun" aludira na naciste. "Braun" je smeđe na njemačkom, što je boja koja se povezivala sa Nacističkom partijom.
"Braunau nije smeđ", glasio je slogan kojim se pokušao poboljšati imidž grada. Po gradu je još 2008. godine zasađeno na desetine lipa kao simbola mira. Parkovi su dobili imena po manje poznatim lokalnim stanovnicima sa "čistijim biografijama", poput Franza Jägerstättera, čovjeka koji se opirao nacističkom režimu. Zajednica slavi Braunau i kao mjesto rođenja kompozitora Franza Xavera Grubera.
A kad je u pitanju prazna kuća u kojoj je Hitler rođen, pored nje prolaze ili čekaju autobus na obližnjoj stanici i ne gledajući pretjerano u spomen kamen na kojem stoji upozorenje od fašizma. Ipak, najradije bi voljeli da je se otarase.
Sarajevo dobilo novu turističku atrakciju: Panoramski točak "smjestio se" na Vilsonovom šetalištu
