Impresivna karijera 26-godišnjeg Alena Žunića: Iza njega Harvard, doktorski studij, deset knjiga...

"Moram priznati da su to bile dvije najbolje godine mog života. Glavni cilj mi je bio vidjeti šta se sve nudi u svijetu arhitekture, a Harvard je apsolutno najsnažnije žarište arhitekture trenutno u svijetu. Nisam išao po neko 'ciljano' znanje, već po iskustvo i da usavršim jezik. Biti najpametniji tamo nije dovoljno, trebate biti snalažljivi, komunikativni, brzi u reakciji, željni nadmetanja, ukratko sve što ovdje u Zagrebu ja baš i nisam imao prilike razvijati, tako da mi je Amerika bila fantastično iskustvo i to mi se u karijeri pokazalo neprocjenjivim", priča Alen.

On ističe da je imao sreće da je na postdiplomski studij na Harvardu u iznimno zahtjevnoj selekciji primljen unaprijed, dok još nije ni imao završnu Master diplomu, tako da je u Ameriku otputovao doslovno dva dana nakon odbrane diplomskog rada.

Upoznao Rema Koolhaasa, slušao predavanja Stevena Spielberga, Ban Ki-moona i dalaj-lame

"Najviše me oduševila blizina najvećih legendi svjetske arhitekture koje se tamo šeću fakultetom kao obični prolaznici, dok u Hrvatskoj plaćamo veliki novac da bi i mnogo manje afirmisani arhitekti došli održati jednosatno predavanje. Kada ste i vi u takvom okruženju, imate osjećaj da su vam kreativnost, želja za radom i stvaranjem podignuti za nekoliko nivoa, samo zato što ste u blizini njihove 'aure', baš neobično iskustvo... U kratkom periodu od dvije godine upoznao sam ljude poput Rema Koolhaasa, najvećeg arhitekte današnjice i Bjarke Ingelsa najboljeg među mladim arhitektima u svijetu, a slušao samo i predavanja Stevena Spielberga, Ban Ki-moona ili dalaj-lame", prepričava naš sagovornik.

Doktorirao sa 26 godina, iza njega deset knjiga i 210 stručnih radova

Ono što je posebno interesantno jeste činjenica da je Alen doktorirao sa svega 26 godina, što nije tako čest slučaj.

"Koliko sam čuo, jedini sam arhitekt u Hrvatskoj koji je doktorirao prije tridesete, a ove sam godine mislim i najmlađi doktor na cijelom Zagrebačkom sveučilištu. Puno je truda uloženo da doktorat bude tako brzo gotov, ali da nekoga ne bi zavarala brzina, napisan je na 710 stranica, detaljno analiziran i interpretiran opus jednog od najvažnijih hrvatskih arhitekata druge polovice 20. stoljeća – Aleksandra Dragomanovića. Naravno, bez mentora koji me savršeno usmjeravao i savjetovao, doktorat ne bi nikada bio toliko kvalitetan. Doktorantima se često događa da lutaju u istraživanju, gube fokus i troše vrijeme na stvari koje im neće pomoći za disertaciju, ja na sreću nisam imao taj problem upravo zbog svog 'arhitektonskog trenera' koji je za mene imao savršeni plan rada", objašnjava Alen.

Pored svega nabrojanog, Alen je imao priliku raditi i na deset knjiga do sada, od čega je čak šest autorskih, a neke su prevedene i na engleski jezik.

"Prva je bila 'Antologijski arhitektonski vodič Zagreba: 100 izabranih zgrada' koju sam sa svojim mentorom počeo raditi još kao student druge godine i koja je brzo rasprodana pa je štampano novo izdanje, a kasnije je prevedena i na engleski. Zatim sam izdao knjigu '[Kon]Tekst arhitekture sa tekstovima', što sam kroz četiri godine pisao za časopis Vijenac, a posljednja u nizu je monografija o akademiku Branku Kinclu u kojoj sam jedan od autora. Radi se o opsežnoj publikaciji koja će krajem novembra biti promovisana u Zagrebu. Uz autorske, četiri sam knjige imao prilike raditi kao urednik-priređivač, a u planu mi je sada nakon doktorata završiti i još četiri knjige koje su de facto pri kraju, i onda u prvom mjesecu sljedeće godine početi dvije velike monografije o hrvatskim arhitektima akademicima", najavljuje Alen.

Osim pisanja knjiga, Alen je aktivan i na brojnim drugim akademskim poljima, a njegove potencijale prepoznali su već na početku studija.

"Prvi veći uspjeh je bila nominacija za nagradu 'Neven Šegvić', najvišu stručnu nagradu za naučni, teorijski i publicistički rad na polju arhitekture u Hrvatskoj, a posebno mi je draga jer sam tada imao tek 23 godine. U međuvremenu, od prvih godina kada sam tek krenuo pisati negdje 2010. do danas objavio sam više od 210 naučnih i stručnih članaka, kritika, prikaza i studija o arhitektonskim opusima i baštini, a pišem za Vijenac, Oris, Prostor, ČIP, Kvartal, Presjek, Projekt, američki MIT Design Issues journal i druge časopise. U njima se najviše bavim modernom i savremenom arhitekturom. Također, prošle godine sam osnovao Odjel za arhitekturu Matice hrvatske i bio njen prvi pročelnik. Matica kao ustanova postoji već 174 godine i brojni arhitekti su bili njeni članovi, ali do sada se nije nikada usmjerilo dovoljno energije da se osnuje i zaseban odjel, ponosan sam da sam i to 'izgurao'. Ovo su možda glavne akcentne tačke mog naučnog i stručnog bavljenja arhitekturom", ističe Alen.

Želi imati vlastiti ured, kontaktirao ga i Playboy

On kaže da mu se cilj trenutno odmoriti nakon intenzivnog rada na doktoratu, no i da je u međuvremenu pronašao izvanredni inozemni fakultet za postdoktorsku/asistentsku poziciju, ne želeći pritom otkriti više detalja "dok sve ne bude potpuno 'službeno'". Trenutno je u organizacijskom odboru Hrvatske komore arhitekata, koja planira sljedeće godine u maju održati velike Dane arhitekture u Rovinju, gdje će doći istaknuta imena iz struke i održati tematska predavanja, s naglaskom na budućnost arhitekture.

"Želja mi je naravno imati jednog dana i svoj ured, ali pokazalo se na mnogim mladim arhitektima koji prebrzo otvore vlastiti biro da upadnu u konfekcijske poslove kako bi 'preživjeli' i vremenom ih surova stvarnost proguta, jer nisu prije toga formirali dovoljno snažan stav o tome što žele u arhitekturi. To polako planiram, ali ima vremena za realizaciju", napominje naš sagovornik.

Alenova priča zaintrigirala je čak i magazin Playboy, za koji je dao opširan intervju. Iskoristili smo situaciju da ga upitamo i za taj detalj.

"Tačno, imao sam prilike dati i intervju za Playboy. Kada sam čuo da je davnih godina i Mies van der Rohe, jedan od najvećih arhitekata 20. stoljeća dao intervju za isti časopis, bio sam posebno sretan što sam i ja imao tu priliku. Nije usporedba, ali me je to veselilo. Intervju je bio poprilično argumentirano kritičan i nije nikoga napadao, već samo ukazao na stvarno stanje hrvatske arhitekture koje nije blistavo, ali nažalost, neki su se našli prozvanim tako da su određene izjave podignule neočekivano veliku buru u struci. Ipak, dobio sam i riječi podrške brojnih kolega koji se slažu sa zaključcima i kritikama iznesenim u intervjuu", govori Alen.

Porodični korijeni

Naš sagovornik je jedan od brojnih mladih ljudi koji imaju bh. porijeklo i koji su svoje kapacitete pokazali u drugoj zemlji. Zanimalo nas je kako to komentariše i šta mu ustvari znači Bosna i Hercegovina.

"Na ovo pitanje mi je teže odgovoriti jer imam podijeljene osjećaje. Cijeli život živim u Hrvatskoj, gdje sam rođen i odrastao i zapravo sam na toj činjenici gradio vlastiti identitet, a posebno sam vezan uz Zagreb. S druge strane, zbog roditelja, imam korijene koji su vezani uz Bosnu, ali i druge države u regiji, tako da možda tek sada kada sam stariji sve više pokušavam osvijestiti i ostale dijelove svog porijekla. Također, kroz arhitekturu sam imao prilike upoznati dosta kolega iz Bosne i s njima se slažem čak i bolje nego sa nekim arhitektima iz Hrvatske, iznimno ih poštujem. Rekao bih da kada ste arhitekt postajete globalni akter i sarađujete sa svima, bez obzira na razlike u nacionalnosti ili vjeri, mislim da arhitektura u tom smislu ima moćnu poziciju pa je ja pokušavam i prakticirati", objašnjava Alen.

Za kraj razgovora on kaže da u retrospektivi njegove karijere sve izgleda kao da je teklo s lakoćom i bez prepreka, no stvarnost je ipak drugačija.

"Kada se detaljnije prisjetim ponekad ne baš prijateljski nastrojenih ljudi, kompliciranih situacija i redovitih odricanja kroz koja sam prolazio, onda znam da je današnji uspjeh posljedica iznimno velike uložene energije, ne samo moje, već i ljudi koji su bili uz mene na tom putu do uspjeha. Mladima savjetujem da ulažu svu svoju energiju u ono što vole i da vjeruju da je sve moguće, više puta sam se uvjerio da ne postoje granice kada se bavite onim što vas ispunjava i kada imate jasan cilj. Druga preporuka ambicioznima je networking, upoznajte ljude izvan svoje zemlje, regije ili čak Evrope, to je jedini put prema napredovanju, bez toga sve ostaje na limitiranoj izmjeni znanja i iskustva i nema koraka unaprijed", poručuje Alen.