Jablaničanin Dženad Džino osvaja fotografijama ljepote BiH: Najteže je uspjeti u svom mjestu

Iako je do sada napravio više od 400.000 fotografija, uglavnom Nikonovim aparatima, Jablaničanin nam govori da oprema nije presudna za kvalitet fotografije.

"Fotografiju na festivalu 3fok napravio sam aparatom koji je vrijedio 400-500 KM, a objektiv koji sam koristio kupio sam na pijaci za 5 KM. Oprema itekako znači, ali momenat je najvažniji. Nekad se dobra fotografija napravi nenadano i bez puno muke, jednostavno vas posluži neki trenutak. Kada ciljano idete napraviti nešto, obično je to najteže", kaže Džino.

Upravo takve ciljane fotografije su mu zadavale najviše muka. Tako se iza njegove dobro poznate fotografije svitanja na Hajdučkim vratima na Čvrsnici, koja je nastala 2016., krije prava avantura.

"Tragao sam za tim svitanjem gotovo dvije godine kako bi se potrefilo sve što želim. Prvo sam se vozio na Čvrsnicu, a onda sam od auta morao pješačiti tri sata do planinarskog doma, a zatim od doma više od sat vremena do Hajdučkih vrata. Dešavalo se često da sve to zamislim, zaputim se, popnem se, prespavam u domu i ujutru krenem do vrata, ali zadesi me magla zbog koje ne mogu ništa snimiti", prisjeća se Džino.

Ipak, na kraju je uspio. Njegova Hajdučka vrata u svitanje nagrađena su više puta.

Bh. fotograf priznaje kako je bilo i dosta propalih avantura.

"Najteže je napraviti fotografiju kada unaprijed vidiš kako bi trebalo da izgleda. Bilo je dosta takvih trenutaka zbog nekih vremenskih neprilika, a najviše magle. Na sreću, nije bilo nikakvih traumatičnih iskustava", priča nam Džino koji u planinarske avanture obično ide u pratnji prijatelja, dok je imao i nekoliko samačkih planinarenja.

Osjećaj čekanja pravog trenutka na okidaču Džino teško može opisati, ali njegova upornost za kreiranje djela koja oduzimaju dah govori sama za sebe.

"Neki trenuci traju svega pet minuta, naprimjer kada sviće zora. Nema se vremena uživati u tom pogledu bez fotoaparata u rukama, ali ja na kraju uživam kada napravim dobru fotografiju na kojoj uvijek mogu pogledati taj zabilježeni trenutak", ističe Džino.

Iskustvo koje je stekao radeći više od četiri godine u Gorskoj službi spašavanja od velike mu je pomoći prilikom planinarenja.

"Prošao sam kroz dosta spasilačkih akcija po planinama, ali poplave u BiH su mi ostale najupečatljivije iskustvo. U situacijama kada se vozite čamcem u visini drugog sprata kuće, čovjek se mora uštinuti kako bi se uvjerio da ne sanja. Zaista je bilo traumatično", prisjetio se Džino.

Kolekcija portreta Jablaničana

Skromni Jablaničanin važi za ambasadora svog grada i Bosne i Hercegovine zbog svih ljepota naše zemlje koje promoviše kroz svoja djela.

Najčešći je posjetilac hercegovačkih planina Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Vranj ili Zelengora, a često uživa i u ljepotama Nišićke visoravni.

"Uvijek sam negdje na putu i svaki slobodan trenutak volim iskoristiti za obilazak prirode i gradova. Naravno, uvijek uz aparat, ujutru je sa mnom od prve kafe", govori nam Džino kroz smijeh.

Fotografije pejzaža i prirodnih ljepota BiH, postale su kao potpis Dženada Džine, ali bh. fotograf otkriva nam kako u budućnosti priprema nešto drugačije.

"Dosta sam jedan period krišom fotografisao neke specifične ljude u Jablanici. Pravim kolekciju takvih fotografija koje će vjerovatno biti zanimljive za nekih desetak godina", rekao nam je Džino.

Dok hiljade ljudi prati njegov rad, Džino priznaje kako mu je podrška njegovih Jablaničana na prvom mjestu.

"Najteže je uspjeti u svom mjestu, u svom gradu, a ja sam imao sreće", ističe Džino.

Prošle godine za Dan općine Jablanica održao je izložbu svojih fotografija. Pozivali su ga na izložbe i u druge gradove, ali kaže kako se, nažalost, nije mogao odazvati.

Na pitanje kako posmatra veliku ekspanziju raznih fotografa u BiH, Džino nam odgovara kako svako zaslužuje svoju priliku.

"Kada sam uplovio u svijet fotografije, nisam se smatrao fotografom. Danas svi imaju prostora pokazati šta znaju, ali neko će uraditi jedno vjenčanje i neće ga više nikada niko zovnuti, a neko će pronaći svoj put", jasan je Džino.

Ni Jablaničanin ne odbija fotografisati vjenčanja, ali priznaje kako mu takvi angažmani oduzimaju najviše vremena. Pored ove vrste unovčavanja fotografija, do sada je često prodavao svoje fotografije u digitalnom obliku i to najviše Jablaničanima.

"Jablaničani su zaista patriotski nastrojeni i kupuju fotografije. Kada razgovaram s kolegama iz Sarajeva ili drugih gradova, uvijek kažu da malo ljudi kupuje fotografije, a ja sam sigurno do sada samo panoramu Jablanice isprintao u 500 primjeraka. Općina Jablanica pri tome već četiri-pet godina radi kalendar s mojim fotografijama", kaže nam Džino.

Ipak, najviše finansijske koristi imao je od fotografije dvorca Chateu de Chillon u Švicarskoj koju je prodao National Geographicu.

Veliki problem fotografa širom regije su kršenja autorskih prava. Tako su i Džinine fotografije često znale završiti nepotpisane na pojedinim internet platformama.

"Inače imam dobru saradnju s medijima, nisam imao velikih problema. Ako neko objavi moju fotografiju bez mog znanja, upozoravao sam ih da je brišu ili potpišu. U Hrvatskoj se dešavalo da su fotografi tužili pojedine medije zbog uzimanja fotografija i naplatili odštetu za to, ali u BiH mi nije poznato da se nešto takvo desilo. Od naše države zaista ne očekujem ništa na polju zaštite i očuvanja bh. fotografije. Toliko toga je neuređeno pa sumnjam da ćemo mi fotografi doći na red za još godina i godina. Ostalo nam je jedino da sami sebe štitimo", iskren je Džino.

Društvene mreže kao odskočna daska

Da nije društvenih mreža, Džino kaže da bi teško uspio na svom putu u svijetu fotografije. Najviše koristi Facebook gdje svakodnevno pomoću svog objektiva provodi ljude kroz čarobne predjele naše zemlje.

"Facebook mi je bio odskočna daska", prokomentarisao je Džino kojeg pratioci redovno obasipaju pozitivnim komentarima na Facebooku.

Brojne mlađe kolege često traže Džinine savjete, a uspješni bh. fotograf kaže kako je najviše naučio od američkog kolege Elija Locardija.

"Ne mogu reći da imam uzore, ali Locardi ima strašna djela i mnogo sam naučio od njega o obradi fotografije. Inače ne podržavam veliku obradu fotografije. Postoje fotografi koji se satima zadržavaju na obradi, a moja svaka traje desetak minuta. Nikada u životu nisam dodao na fotografiju nešto što nije bilo na njoj. Mogu korigovati boje i kontrast, što se i vidi na fotografiji. Ekstremne obrade niti sam radio, niti to volim. Ali, ako fotografi uživaju u tome i ako to prolazi kod ljudi koji prate njihove fotografije, onda to ne može biti pogrešno", smatra Džino te dodaje kako su mu najdraže fotografije u koje je uložio najviše truda na terenu.

Dalje se u razgovoru Džino kroz smijeh prisjeća svojih početaka.

"Sve mi je bilo interesantno. Znao sam dolaziti s planine sa 700 fotografija i onda sjediti i brisati ih. Jednom prilikom sam veliki broj fotografija izbrisao s Facebooka. Valjda kako čovjek napreduje, ono što ti se nekada činilo dobro, više nije", iskren je Džino.

Na kraju razgovora priznaje nam kako se emotivno veže za svaku svoju fotografiju. U budućnosti namjerava nastaviti svoje fotografske avanture, a već nakon razgovora za Klix.ba zaputio se prema Bijeloj tabiji "hvatati" sarajevske zalaske sunca.