Kolekcionar Jasmin Gazić gramofonsku ploču grupe Queen prodao za 400 KM
Jasmin uglavnom one rijetke ploče ljubomorno čuva samo za sebe, ali neka izdanja katkada izlaže u centru Banje Luke, na mjestu poznatom kao Parkić.
"Ploče koje ponekad izložim izazivaju znatiželju. Ljudi priđu i pogledaju neki zanimljiv omot ili se raspituju vezano za izvođača čiji im se omot momenat dojmi. Ali sve uglavnom ostane na tome. Ja ne računam ni na kakvu kupovinu ovdje i ploče izlažem čisto kao da se radi o galeriji", objašnjava Jasmin.
On tvrdi da je u Banjoj Luci gotovo nemoguće prodati ploču jer je premalo ljudi koje to zanima, a i oni koji imaju gramofon nisu u mogućnosti da ih kupuju jer je platežna moć mizerna. Ploče prodaje po narudžbi preko internet oglasa, a kupci su uglavnom iz regiona.
Jasmin gramofonske ploče nabavlja u Njemačkoj na sajmovima koji se dešavaju u raznim gradovima.
"Na sajam ploča odlazim dva ili tri puta godišnje gdje svaki put kupim oko dvjestotinjak ploča. Na tim sajmovima je ponuda velika jer ljudi dolaze iz cijelog svijeta. Ima preprodavaca čak i iz Japana koji znaju kupiti nekoliko hiljada ploča. Cijene ploča su u prosjeku oko 20 eura, a mogu se nabaviti i albumi starih bendova poput Deep Purple, Led Zeppelin, AC/DC u novim izdanjima koji se pretežno rade u Mađarskoj, ali i u drugim Evropskim zemljama", kaže Jasmin.
Za albume koji su rezani u bivšoj Jugoslaviji Jasmin tvrdi da nisu naročitog kvaliteta i da se ne mogu porediti po zvuku i kvaliteti od onih koje su rađene u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili nekim drugim evropskim zemljama. Ipak, na našem tržištu ima najviše domaćih ploča iz sedamdesetih i osamdesetih čija je cijena oko desetak maraka.
Cijenu ploče diktiraju raznih faktori od kvalitete izrade omota i ploče, očuvanosti, do toga da li se radi o rijetkim izdanjima koji su štampani u malim količinama.
"Najskuplja ploča koju je prodao je singlica grupe Queen i za nju je kupac, koji je zaljubljenik ovog benda, izdvojio 400 maraka. Ali postoje na tržištu i neke rijetke ploče čija cijena prelazi i 40.000 eura", kaže Jasmin i dodaje da mu nije poznato da u BiH ima neki ozbiljniji kolekcionar koji posjeduje tako skupu ploču, jer inače je u nas jako malo ljudi koji se ozbiljnije bave ovim hobijem.
"Oni koje i zanimaju ploče i posjeduju gramofon svemu tome pristupaju laički, jer kultura slušanja muzike na ovim prostorima je na niskim granama", tvrdi Jasmin.
Da bi se moglo uživati u zvuku potrebno je imati kvalitetan gramofon sa dijamantskim magnetskim iglama koje imaju svoj vijek trajanja, pa je bitno iste vremenom mijenjati.
"Ono što kvari ugođaj slušanja muzike upravo jesu nekvalitetni aparati i njihove igle koje grebu ploče a većina gramofona koje su posjedovali naši ljudi imali su nekvalitetnu opremu. Zato su većina izdanja koje su proizvedene u Jugoslaviji i koje su se slušale na takvim gramofonima u odnosu na strana izdanja bezvrijedne", tvrdi Jasmin.
Jasmin ima tridesetak gramofona i kako kaže za njega slušanje muzike predstavlja pravi užitak.
"Svaki uređaj ima neki poseban šmek jer drugačija igla, pojačalo i zvučnici utiču da i zvuk ploče ima drugačiji ton", kaže Jasmin i dodaje da je za iole pristojnu opremu, gramofon, zvučnike i pojačalo potrebno izdvojiti 300-400 KM.
