Pritom je koristio betonsku konstrukciju i oblikovao krov i zidove svog skrovišta.
Osim prostora osmislio je i namještaj i rasvjetu, a izgradnja studija u metalu i drvetu je trajala samo dvije sedmice.
Iako ne želi otkriti ispod kojeg tačno mosta se njegovo skrovište nalazi, priznao je da preferira projektovanje kućica na nepoznatim lokacijama.
"Veoma me privlače ovakva mjesta, a značajno zavisim od uslova koje mi mjesto nudi", kazao je za magazin Dezeen. "Bila je to lična intervencija kojom sam ovakvom prostoru pokušao dati dodatnu vrijednost, a također i oživjeti one osjećaje koje smo doživljavali kada smo se skrivali kao djeca. Izolovani smo, ali smo istovremeno blizu naše kuće ili grada".
Zahvaljujući točkićima i postavljenoj ručkici studio se može pomicati ispod mosta tako da dodiruje njegove betonske stubove na koje je dizajner postavio drvene police i ploču koja predstavlja sto.
Studio ima stolicu, krevet i lampu, tako da se u njemu može boraviti i tokom noći, doduše iznad prometne ceste.
Fernando kaže da to nije idilično mjesto usred prirode već mali prostor na koji se može sakriti od gradske vreve, kao i to da ga prolaznici rijetko opaze.
