Ideja se pojavila još u srednjem vijeku u sjevernoj Evropi kad su ljudi, u nastojanju da zadrže što više toplotu zimi u kućama, primijetili da sloj zemlje i trava koja raste iz nje (postavljeni na krov) daju dobru izolaciju koja nije zapaljiva.
Danas zeleni krov na privatne kuće instaliraju entuzijasti, ali i graditelji gradskih blokova. Osnovna ideja je da će sloj zemlje i biljke koje rastu iz njega, postavljeni na krov ljeti blokirati sunce a zimi gubitke toplote.
Nakon širenja na praktično sve kontinente, ideja permakulture stigla je i u Hrvatsku sredinom 90-ih, a dvadeset godina kasnije ta država ima jednu od najdinamičnijih permakulturnih scena u Evropi.
Hrvatski instruktor permakulture Ivan Gregov kazao je Feni da su iskustva nastala nakon nekih od prvih zelenih krovova izgrađenih u Hrvatskoj pokazala da tokom najtoplijih dana ljeta (kad se temperatura penje do 36 - 37 stupnjeva Celzija) unutar kuće ostaje maksimalno do 24 stepena. Jasno, bez klima-uređaja i sličnih sistema koji troše struju, ali pod uvjetom da i zidovi imaju neku izolaciju.
"Osim odlične izolacije prednost je i niža cijena, duža trajnost od stiropola tj. stirodur izolacije (ili čak od crijepa) i jednostavnija i brža izgradnja", naglasio je.
Precizira da i u BiH postoji nekoliko privatnih imanja (okolina Sarajeva i Banje Luke) koja se grade po principima permakulture, kao i na farmi u Humilišanima pored Mostara na kojem je u augustu postavljen zeleni krov.
"Na tom objektu je, osim zelenog krova, izgrađen i sistem za recikliranje otpadne vode i posebne “visoke lijehe”, a u planu je još takvih zahvata koje će farmu zaokružiti u permakulturnu cjelinu", naglasio je.
Gregov ističe da je, u namjeri da prošire tu korisnu djelatnost, Udruženje građana Nešto Više iz Mostara i Ured za permakulturu iz Hrvatske ove godine organizirali nekoliko kurseva u Sarajevu i Mostaru na kojima su polaznici kroz tzv. 72-satni kurs učili o permakulturi, a ranijih godina takvi kursevi organizirani su i u Banjoj Luci. Dosad je više od 600 polaznika završilo “72-satni tečaj permakulturnog dizajna”, na području od Austrije do Makedonije.
"To su kursevi po međunarodnom programu na kojima ljudi širom svijeta stječu osnovna znanja o permakulturi, od radu u bašti do gradnje slamom ili proizvodnje vlastite energije", priča on.
Naredni kurs te vrste bit će održan od 11. do 20. novembra u Mostaru, s teoretskim dijelom u gradu i praktičnim na farmi u Humilišanima.
Stručnjaci ističu da je permakultura potencijalno korisno znanje za svakoga ko ima prigradsku ili seosku kuću, baštu, vikendicu, pa čak i balkon ili dvorište u gradu, a posebno za one koji naslijede zemlju a nisu sigurni šta s njom.
Permakultura je danas prepoznata širom svijeta, od teoretičara (npr. iz društvenih znanosti) ili zagovornika održivosti kao jedna od rijetkih cjelovitih “receptura” koje bi mogle pružiti kvalitetan život stanovnicima zapadnih, ali i nerazvijenih država a ne bi nastavio dosadašnje trendove prevelikog (neobnovljivog) iscrpljivanja resursa, oštećenja okoliša i klimatske ravnoteže i rascjepa u društvu kojima, nažalost, sve više svjedočimo posljednjih desetljeća.
Permakultura u cijelom svijetu djeluje prilično neformalno, kao izvan sveučilišna edukacija za odrasle ili putem udruga građana. Izuzetak je nekoliko država (poput Velike Britanije ili Australije), gdje je permakultura uključena u fakultetske programe, savjetovanja za državne institucije ili u firme.
