Dakle, šta se dogodilo? Kada je započela gradnja ovoga tornja 1960-ih, bio je to uzbudljiv trenutak u arhitekturi. Utemeljena na pokretu pod nazivom "Metabolizam", ideja je bila da se formulišu fleksibilne životne sredine koje se mogu lako održavati sa zamjenjivim dijelovima tokom godina. Toranj je tako napravljen od 140 "kutija", odnosno pojedinačnih apartmana, od kojih svaka ima manje od 30 metara kvadratnih. One su se montirale u fabrici "od tepiha do WC-a", a potom isporučivale direktno na gradilište i uklapale u toranj kao u slagalicu.
Svaka nova "kutija" potom je bivala pričvršćena na beton i čeličnu jezgru od glavne zgrade u kojoj su se nalazili liftovi, stepenice i mehanički sistemi. Prvobitna je namjera bila da se ovi pojedinačni apartmani mijenjaju svakih 25 godina kako bi se izbjeglo propadanje, piše Business Insider.
Međutim, ovaj novi prototip za život je gotovo odmah napušten. Do današnjeg dana nijedna od originalnih kutija nije zamijenjena, i to uglavnom zbog troškova, jer bi njihova zamjena bila preskupa da bi se projekt isplatio.
Danas je ovaj toranj suočen sa opasnošću od rušenja, a manje od 15 apartmana, od ukupno 140, je zauzeto. Japanski umjetnik Noritaka Minami postao je fasciniran zgradom i njenom historijom, te je odlučio fotografisati ono što je od nje ostalo.
U fotogaleriji možete vidjeti šta je ostalo od ove zgrade, koja je za neke još uvijek dom.
