Na Divčibarama
122

Par iz Srbije sagradio kućicu na planini gotovo bez pomoći majstora

I. S.
Foto: 8 ari sreće
Foto: 8 ari sreće
Ivana Dukić i Anej Milanko iz Beograda odlučili su gotovo bez pomoći majstora sagraditi kućicu na srbijanskoj planini Divčibare.

"Moj pradjed je sagradio kuću, moj deda je pomagao da se kuće prave. Nemoguće da mi danas, sa svom tehnologijom, alatima i resrusima, nismo u stanju da napravimo. Imamo auto, prikolicu, možemo da kupimo građu, ima ko da doveze, ima mašina da iskječe", rekla je Ivana za portal Zadovoljna.rs.

Na ovaj korak su se odlučili nakon što nisu uspjeli pronaći stan u Beogradu. Glavni problem bile su visoke cijene.

"Nismo mogli da nađemo ništa što nam odgovara, ni po cijeni ni po lokaciji. Kad smo se iznervirali poslije dva, tri mesjeca traženja stana, samo sam rekla: 'Anej, hajde da kupimo plac na Divčibarama'", navela je.

Pokrenuli su projekt pod nazivom 8 ari sreće, u okviru kojeg su dokumentovali svaki korak ove pustolovine - od pronalaska placa do izgradnje.

"Gledali smo šta nam se sviđa. Pinujemo lokaciju na mapi pa kod prve sljedeće kuće na koju naiđemo pitamo: 'Znate li čija je ovo livada, na koga se vodi, da li hoće da prodaju?' Ostavljali smo poruke na traktorima, lokalnoj prodavnici, kapijama: 'Mi smo mladi par iz Beograda, tražimo da kupimo plac i da ima priključak za vodu. U kojem god dvorištu da smo vidjeli ljude, mi bismo stali", objasnila je.

Foto: 8 ari sreće
Foto: 8 ari sreće

Uskoro su im se ljudi počeli javljati i nuditi placeve. Prije kupovine placa, vlasnik zemlje mora da podnese zahtjev za informacije o površini za kupca.

"Mi smo kupili od Mileta, s njim smo otišli u opštinu i tražili informacije za parcelu. To se plaća oko 2.000 dinara (33 KM). Tu piše sve. To je dokument na osnovu kojeg vi donesete odluku. Kad smo mi kupovali, platili smo ar 250 eura. Tada smo imali i čovjeka koji je nudio ar za 10, ali i 800 eura. Kad se kupuje na hektare, cijena je manja. Sve je stvar pregovora, kako se ko snađe", objasnila je.

S porodicom i prijateljima su odlazili na Divčibare svakog vikenda i tako korak po korak pravili svoju kućicu iz snova. Najteža stvar im je bila dizanje rogova, ali bilo je i mnogih drugih izazova.

"To su grede 10×10, duge šest metara, a nismo imali dizalicu. Sve su ručno dizali tata i tata, brat i brat, drugari. To je osnovna konstrukcija, nije smjelo da padne. Imali smo ambiciozni plan da dignemo sedam rogova, a uspjeli smo samo pet", ispričala je.

Otkrila je da im je za jedan korak ipak bila potrebna pomoć majstora zato što je bio prekomplikovan.

"Prvi i posljednji majstori koje smo imali su limari. Lim je materijal čija je obrada skupa. Nismo imali alate niti je iko bio vješt s limom na visini od šest metara", kazala je.

Kućica ima vodu, a uskoro će imati i struju. Ostalo je još da stave pločice, kadu i umivaonik i unesu namještaj. Na proljeće planiraju da lakiraju sve.

"Nije bio cilj da uštedimo i postanemo popularni na Instagramu. Radimo u IT-ju, nama su sredstvo za rad računari. Dovoljno brzo kucamo, možemo da radimo na bilo kom operativnom sistemu. Ipak, mi smo osobe kojima nije dovoljan posao od devet do pet svakog dana. Zanimljivo nam je da imamo nešto na čemu radimo, ulažemo energiju i trud i vidimo rezultate", zaključila je.