To pravilo se promijenilo ranije ovog mjeseca, kada su institucije ukinule zabranu na jedan dan, dozvolivši posjetiocima da vide kako su stanovi izgledali i fotografišu ih. Zgrada koja je sada pretvorena u muzej izgrađena je 1863. godine. U njoj je živjelo blizu 7.000 imigranta radničke klase koji su sanjali o boljem životu u Americi. Pretvorena je u muzej zahvaljujući socijalnoj aktivistici Ruth Abram, čiji je cilj bio proslaviti pravo američkih imigranata.
Stanovi izgledaju kao da se vrijeme zaustavilo u njima.
"Imate dojam da su ljudi samo pokupili svoje stvari u jednom trenutku i otišli", rekla je aktivistica Anita Jacobson.
Na stolu se nalazi hrana, u ormarima odjeća iz tog perioda, a na štrikovima se suši veš. Stanovi pokazuju i bogatstvo različitih religija i u svakom stanu se nalaze vjerske knjige.
U 1900. godini je više od 2,3 miliona ljudi živjelo u ovakvim stanovima i oronulim zgradama. Bile su visoke sedam metara, dužine 100 metara, a 20 osoba je dijelilo jedan toalet. Građene su siromašno, od jeftinih materijala i bile su prenatrpane, imale su vrlo malo svjetla i zraka.
