Kako je prema legendi nastalo Valentinovo

Dan zaljubljenih postoji više od 1.500 godina, ali prema nekim poganskim tradicijama praznici "ljubavi" bili su popularni i u ranijim razdobljima.

U starom Rimu, 15. februara slavio se blagdan obilja. Zvali su ga Lupercalia. Djevojke bi pisale ljubavna pisma koja su se stavljala u golemu urnu. Muškarci bi zatim nasumično izvukli pisma i započeli druženje s djevojkama koje su ih napisale.

Stari Grci ovaj su blagdan zvali Panurgy. Igrali bi zabavne ritualne igre u čast boga Pana, zaštitnika stada, šuma, polja i njihove plodnosti. Prema drevnom mitu, Pan je bio veseli momak, koji je obožavao provoditi vrijeme u šumi svirajući flautu i pokušavajući zavesti lokalne nimfe svojim velikim kopitima.

Što se tiče modernijih korijena ovog blagdana, postoje mnoge legende povezane s imenom svetog Valentina, navodi Brain Berries.

Za svetog Valentina najpopularnija je priča o kršćanskom propovjedniku koji je 269. godine vjenčao rimske legionare s njihovim voljenim ženama uprkos tome što je bilo zabranjeno i kažnjivo smrću. Naime, kako bi sačuvao vojni moral, car je proglasio zakon s kojim zabranjuje legionarima da se vjenčaju jer je vjerovao da će oženjeni muškarac prije razmišljati o svojoj ženi i porodici, nego o carstvu i borbi.

Sveti Valentin razumio je nevolju ratnika i pokušavao im je pomoći na sve moguće načine. Mirio je posvađane, pisao ljubavna pisma umjesto njih, darivao cvijeće mladim ženama i provodio tajna vjenčanja za vojnike.