Kao najčešći krivac za propadanje veza ili brakova navodi se loša komunikacija između emotivnih partnera. Generacijama, iz istraživanja u istraživanje, parovi navode da je loša komunikacija između njih glavni problem i krivac što im veza ili brak nije uspio. Međutim, to nije tačno.
Komunikacija između parova je stekla lošu reputaciju, jer se tumači na pogrešan način. To je kao kada vidite dječaka koji se potukao na igralištu. Učitelji će čuti komešanje i svi okrenuti glave upravo u trenutku da vide odmazdu. Međutim, taj dječak nije stvorio problem, već je reagirao na njega. Ali on je taj koji je uhvaćen da pravi nered, pa je i poslan kod direktora.
Ako bismo to preveli na bračno "igralište", često se zapravo događa ista stvar. Jedan partner reagira na ponašanje ili postupke drugog partnera, koji je izazvao problem i koji je započeo svađu.
Neku osobu zavolimo upravo zato što je takva kakva je, ali nikada ne trebamo zaboraviti da se ljudi mijenjaju. Dakle, prva greška se pravi na samom početku veze.
Nemojte se vjenčati s nekim samo zato što vam se sviđa osoba kakva je trenutno ili zato što mislite na osobu kakva će postati. Vjenčajte se za osobu kakva ona sama želi postati, jer ćete sa svojim partnerom provesti mnogo godina i zajedno ćete stremiti tim ciljevima, navodi The Minds Journal.
Mnogi ljudi misle da će im brak smanjiti osjećaj usamljenosti. Neće. Usamljenost je ljudsko stanje i brak to ne može obrisati. A kada se dogodi da se u braku osjećamo usamljeno, onda krivimo partnera da nešto nije u redu ili tražimo rješenje na drugom mjestu.
Brak je zamišljen kao mjesto na kojem dvoje ljudi dijeli iskustvo usamljenosti i dijeljenjem stvara trenutke u kojima će se ta usamljenost smanjiti barem malo.
Tereti iz prošlosti
Sljedeći problem koji može uzdrmati vezu je osjećaj srama. Svi imamo neki teret koji "vučemo" iz prošlosti i zbog kojeg nas je sram. Međutim, veći dio adolescencije i razdoblja rane zrelosti provodimo pretvarajući se da sram ne postoji. Kada osoba koju volimo pokrene u nama taj osjećaj – krivimo je i tražimo od nje da ispravi to što je učinila. Ali, istina je da naš partner nije kreirao taj osjećaj i ne može to popraviti. Ponekad je najbolje rješenje otići individualno kod bračnog savjetnika koji će pomoći riješiti se tog svog osjećaja, kako biste ga prestali unositi u vezu i prenositi problem na osobu koju volite.
Ego može uništiti vezu ili brak. On je bio dobar dok smo bili dijete i dok smo se morali braniti od zlobe druge djece, a ego nas je čuvao od emocionalnih praćki i strijela. Ali, sada kada ste odrasli i u braku, ego je zid koji razdvaja. Vježbajte otvorenost umjesto odbrane, opraštanje umjesto osvete, izvinjenje umjesto osjećaja krivice, ranjivost umjesto snage i milost umjesto moći.
Život je haotičan, a brak je život, što znači da je i brak haotičan. Kada stvari u vezi prestanu savršeno funkcionirati, počinjemo za to kriviti partnera. Time dodajemo nepotreban haos već uzdrmanom stanju života i ljubavi udvoje. Zato je važno prestati pokazivati prstom na drugoga kao krivca, već zajedno ući i proći kroz to razdoblje života, bez svaljivanja krivice i bez srama.
Nekada se događa da brinete više o djeci nego o svom partneru. Vaša djeca nikada vam ne bi trebala biti važnija od vašeg braka, niti brak treba biti važniji od njih. Ako su važnija od braka, djeca će to osjetiti i iskoristiti u svoju korist. Ako su manje važni, s pravom će tražiti ono što smatraju da im pripada sve dok ne dobiju prioritet. Porodica je zapravo stalno pronalaženje ravnoteže i rad na njoj.
Borba za vlast
Je li vam se nekada dogodilo da se potajno borite s partnerom za vlast? Većina sukoba u braku su pregovori o nivou međusobne povezanosti ljubavnika. Muškarci obično žele manje, a žene više. Ponekad su, naravno, te uloge obrnute. Međutim, kada čitate "između redova" tih borbi, doći ćete do pitanja: Ko će odlučiti kolika se udaljenost treba držati između vas dvoje? Ako pitanje ne postavite eksplicitno, borit ćete se u vezi toga konstantno. Zauvijek.
Jedan od glavnih problema u brakovima i vezama je pažnja. Moramo naučiti zadržati pažnju na jednoj stvari ili osobi, jer živimo u svijetu koji privlači našu pažnju i rasipa je u milion smjerova. Praksa meditacije – biti prisutni samo za jednu stvar i moći se vratiti na nju kada je to potrebno, iznova i iznova – osnovna je vještina koja se treba naučiti.
Kako nas stalno potiču da obraćamo pažnju na razne stvari i idemo dalje čim nam one dosade, ako uspijemo svoj život usmjeriti, to je zapravo revolucionarni čin, a apsolutno je nužan kako bi brak mogao opstati i napredovati.
