Zagledali su se još kao djeca, čuvajući ovce po jošaničkim selima. Ljubino srce je izabralo Rada, iako je bila iz bogatije kuće. Zajednički život su počeli na Sveta tri jerarha 1967. godine, a u srećnom i bogatom braku izrodili su tri sina Mila, Mira i Milenka, od kojih su dobili osmoro unučadi.
Pričaju da su jedno drugom u životu uvijek bili najveći oslonac i da su zajedno "pregurali" dosta iskušenja, od kojih je najteže bilo u ratu.
"Bilo je teških trenutaka, ranjen sam tri puta za jedan dan, ali preživjelo se", prisjeća se Rade, koji je i kao dječak nastradao od bombe zaostale iz Drugog svjetskog rata.
Otkrivajući tajnu zajedničkog života, Rade veli da mladi naraštaji danas ne cijene brak, kao oni nekada.
"Najvažnije je međusobno poštovanje. Dobra volja nas je uvijek krasila, a ako smo se kad poljutili, to je bilo samo na momenat, dok pređeš deset koraka", priča Rade.
Njegov dvadesetdvogodišnji unuk Branislav kaže da ga je đed savjetovao da se ženi "za vremena" da bi imao kad stići da podigne djecu, i da, ako želi dobar brak, mora slušati svoju ženu.
"Đed mi uvijek govori da, ako ne budem slušao ženu, nema tu uspješnog braka", priča unuk Branislav.
Đed Rade, uz smijeh, potvrđuje riječi svoga unuka.
"Taman tako, neka bude da je tako. Kod nas je familijarno poštovanje između muža i žene", dodaje Rade, a unuk potvrđuje da u njihovoj porodici nikada nije bilo razvoda i da se nada, da se ni on, ako se oženi, neće razvesti.
Baka Ljuba kaže da, i pored velikih nedaća kroz koje su prošli, imaju lijep život.
"Kućili smo se četiri puta, ne jednom ili dva puta, nego četiri puta smo preseljavali i konačno smo ovdje prije četiri godine, uz pomoć sinova i donacije, izgradili kuću. Sinovi nam pomažu, mi ni eksera nismo kupili i ništa bez njih ne bismo mogli. Hvala Bogu, sve jedno uz drugo", priča baka.
Za mlade ljude koji teško stupaju u brak ili misle da je brak robija, baka Ljuba ima poruku.
"Potrebno je da jedno drugom opraštaju, jer najgore je rasturati brak. I muž i žena treba jedno drugo da slušaju i da se poštuju, to je na prvom mjestu. Nikad nikome nije kao na dlanu, nekad je bolje, nekad lošije, ali porodica je najvažnija", kaže Ljuba.
Njihov najstariji sin Mile priča da su njegovi roditelji veliki borci, koji su živjeli mukotrpno, ali uvijek u radosti.
"Djeca su se rađala i rasla u siromaštvu, ali u radosti. Sinove su poženili, u radosti dobili unuke, svi su zdravi i napredni", govori Mile.
Mile ističe da zajednički život njegovih roditelja krase ljubav, razumijevanje, tolerancija i opraštanje.
"Čitav život su opraštali jedno drugom, voljeli se, razumijevali, pomagali, u borbi i radu, čemu su i nas naučili, a sada mi to prenosimo na svoju djecu", zaključio je Mile.
Da su Blagojevići izuzetno radna porodica, pokazuje i primjer unuka Branislava, koji se odavno osamostalio i sa svojih 22 godine velikim radom već skućio, pa se može očekivati da će poslušati i djedov savjet za ženidbu.
Uz svadbeno kolo, gusle, ojkače i bogatu trpezu, Rade i Ljuba proslavili su zlatni i zakazali dijamantski pir sa djecom i brojnom rodbinom, pokazujući još jednom da je sloga najčvšrći temelj njihovog doma.
