U Vijećnici se od sada možete i vjenčati, prvo vjenčanje Bosanke Alice i Indijca Vishne
Nakon ponovnog otvorenja u julu prošle godine, Vijećnicu je dosad posjetilo više od 60.000 građana Sarajeva i BiH, te turista sa svih kontinenata, a odnedavno je ova znamenitost postala i mjesto koje pruža mogućnost mladim bračnim parovima da obilježe najvažniji dan u svojim životima.
Interes za vjenčanje u Vijećnici je veliki, a većina do sada prijavljenih su bh. građani iz inozemstva.
Prvo vjenčanje u sarajevskoj Vijećnici održano je 19. septembra u reprezentativnoj Svečanoj sali, koja je poput samog objekta izgrađena u pseudomaurskom stilu sa dekorativnim elementima orijentalne arhitekture.
Mladenci Alica i Vishna organizovali su vjenčanje sarajevskog i međunarodnog karaktera, a ovoj ceremoniji prisustvovali su domaći i strani gosti.
"Izuzetna nam je čast da smo bili prvi koji su se vjenčali u bivšoj bibilioteci grada koja ima duboku historiju", kazala je mladenka, dodavši kako je organizatorski tim iz Vijećnice uz koktel i klasičnu muziku odradio odličan posao.
Fotograf vjenčanja bio je Eldar Nurković, kojeg su mladenci odabrali prije šest-sedam mjeseci.
"Alica je vodila kompletnu organizaciju svog vjenčanja iz Amerike i čuli smo se samo mailovima. Nismo se nikada vidjeli. Objasnila mi je još davno kako će izgledati i jedva sam čekao jer nisam prije radio ništa slično", kaže Nurković i dodaje kako mu je ovo vjenčanje bilo najdraže dosad.
"Ovo je bio jedan od najdražih događaja, pored dolaska Pape u naš grad kada smo poslali jednu univerzalnu poruku ljubavi u svijet iz nekog ljepšeg Sarajeva. Takav sam dojam imao opet. U zraku se osjetila neka posebna atmosfera, Sarajevo je taj dan bilo mjesto susreta, kao evropski Jeruzalem", govori Nurković.
Sveštenik na vjenčanju je bio John N. Merrill, koji je uz to alpinista i maratonac, a za ovu je priliku doletio iz Londona kako bi u sarajevskoj Vijećnici vršio obred međureligijskog vjenčanja. Prijatelji mladenaca su noć prije došli u Sarajevo u svojim nacionalnim nošnjama, slaveći različitost, a na vjenčanju su se mogle čuti molitve i poruke islama, budizma i kršćanstva.
Nurković navodi kako je razlika između naših vjenčanja i onih u inozemstvu u tome što ljudi vani slave različitost, što nama svakako nedostaje.
"Prijatelji mladenaca su pjevali, plesali, izvodili performanse, trudili se na najoriginalniji način dati nešto od sebe, pokloniti mladencima nešto čega će se sjećati zauvijek. Jedna Indijka je u drevnoj indijskoj nošnji otplesala ples, dok je Afroamerikanka otpjevala pjesmu za mladence. Tu su bili i različiti performansi, skečevi... Kod nas ljudi dođu, nažderu se, napiju, ostave neku kintu i odu kući", govori Nurković, koji je prošle subote u Vijećnici imao priliku fotografisati još jedno vjenčanje na kojem su prisustvovale 42 nacije, od kojih niko nije bio iz Bosne.
