Zašto 14. februara slavimo zaljubljene: Legenda o čovjeku koji se borio za ljubav
Biskup Valentin ubijen je 269. godine zbog potajnog vjenčavanja parova što je bilo protivno carskoj zabrani. Među kršćanima se počeo poštovati kao svetac u 4. stoljeću, ali tek je u 15. stoljeću povezan s praznikom ljubavi. Narod ga od tada slavi kao zaštitnika zaljubljenih.
Postoji još jedna teorija koja se veže za sam nastanak praznika, a vezana je za katoličku crkvu. Tvrdi se da je katolička crkva odlučila praznik Svetog Valentina postaviti usred februara u nastojanju da se "kristijanizira" paganska proslava Lupercalia.
Lupercalia je bio praznik plodnosti posvećen Faunu, rimskom bogu poljoprivrede, kao i rimskim osnivačima Romulu i Remu.
Simbol Valentinova je i starorimski bog ljubavi Kupid, koji se često prikazuje kako drži luk i strijelu, jer se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom odmah zaljubi.
Kako je jedno od glavnih obilježja proslave Valentinova razmjena poklona, vremenom su čokolada i crvena boja postale simbol ovog praznika.
Kakao, osnovni sastojak čokolade, prvi je put dobio društveni značaj u Americi, gdje se koristio za aromatiziranje hrane i pravljenje pića otprilike 2000 godina prije nove ere.
Viktorianci su definitivno utvrdili čokoladu kao hranu romantike, posebno za Valentinovo. Charles, vojvoda od Orleansa, napisao je prvu poznatu ljubavnu pjesmu za Valentinovo 1415. godine dok je bio zatvoren u londonskom Toweru.
Richard Cadbury, osnivač je britanske istoimene kompanije koja je proizvodila čokoladu. Godine 1861. Cadbury je došao na ideju da strpa robu svoje firme u kutiju u obliku srca uoči 14. februara. Čak i nakon što su čokolade već odavno pojedene, zaljubljene djevojke u kutiji Cadbury čokolade čuvale su uspomene.
U Americi i muškarci i žene kupuju čokoladu jedni drugima na Valentinovo, ali u Japanu se očekuje da će žene kupovati čokoladu svom dragom.
Zanimljivo je da se u Velikoj Britaniji na ovaj praznik najčešće daruju djeca, dok se u Finskoj slavi kao Dan prijateljstva.