
Psihologinja Sandra Barker sa Univerziteta u Virginiji tvrdi da interakcija s ljubimcima pruža djeci emocionalnu podršku, a ujedno ih uči odgovornosti i brizi za živa bića. Osim toga, djeca koja imaju kućne ljubimce su sklonija boljoj komunikaciji i lakše se nose sa stresom jer ljubimci ne postavljaju zahtjeve.
U mnogim slučajevima, pas ili mačka postaju pravi "prijatelji" s kojima djeca mogu izražavati svoje osjećaje i kroz igru razvijati kreativnost i motoriku.
Također, jako važne su i fizičke prednosti, jer ljubimci motivišu djecu na fizičku aktivnost. Redovne duže šetnje i igra u prirodi pružaju djeci dodatnu povezanost sa vanjskim svijetom. Uz to, imunitet djece koja su često u kontaktu sa životinjama može biti jači, jer izloženost brojnim mikrobima tokom djetinjstva može smanjiti rizik od razvoja alergijskih reakcija u budućnosti.
Shodno brojnim koristima, roditelji sve više biraju ljubimce kao "članove porodice" s ciljem stvaranja toplog, harmoničnog okruženja za rast i razvoj svoje djece.