Postoje dvije vrste hrčaka koji mogu biti ljubimci: sirijski (zlatni) hrčak i sibirski (patuljasti) hrčak. Sirijski hrčci po prirodi vole samoću. Ove dvije vrste ne biste trebali spajati nakon što navrše 10 sedmica starosti. Ako to učinite, neprekidno će se svađati.
Hrčci mogu biti zanimljivi djeci, ali uvijek trebate biti na oprezu. Dijete ga može grubo uhvatiti ili čak baciti. Hrčak ujeda ukoliko se uplaši ili naglo probudi. Zbog toga bi djeca mlađa od osam godina trebala provoditi vrijeme s ovom životinjom samo pod nadzorom roditelja.
Uglavnom jede žitarice, sjemenke, povrće (npr. zelena salata, mrkva, špinat i sl.) i voće (npr. jabuke). Uvijek mu morate davati svježu i pitku vodu. Nikada ga nemojte hraniti lukom, bombonama, čokoladom ili brzom hranom.
Hrčci su skloni bolestima poput amiloidoze (bolesti bubrega) i kongestivnog zatajenja srca. Osjetljivi su na bakterije koje uzrokuju dijareju i dehidraciju. Treba pažljivo postupati s bolesnim hrčkom jer se neki sojevi bakterija mogu proširiti na ljude.
Kavez smjestite dalje od direktne sunčeve svjetlosti ili izvora toplote. Naravno, trebate ga redovno čistiti. Zubi hrčka ne prestaju rasti pa biste mu trebali pružiti dovoljno materijala za glodanje.
Kao što je ranije spomenuto, hrčci se lako uplaše. Iznenadni pokreti i glasni zvukovi mogu ih uznemiriti. Od stresa se mogu razboljeti.
Ukoliko imate psa ili mačku, poduzmite sve potrebne mjere predostrožnosti kako hrčak ne bi došao u opasnost. Držite ga u kavezu ili odvojenoj prostoriji. On je malih dimenzija i druge životinje ga mogu vidjeti kao plijen.
