Veterinar Bojan izveo kompliciranu operaciju i spasio život psu kojeg je neko ustrijelio
Kontaktirali smo Bojana kako bi nam ispričao što se zapravo dogodilo.
"Ovo je slučaj koji će mi se zasigurno urezati u pamćenje. To je nešto najzahtjevnije što sam radio, operirao i spašavao. Djevojka Andrea iz Modriče poslala mi je slike psa i pitala me mogu li mu pomoći. Vidio sam da se radi o ozbiljnim povredama i iako je bilo kasno poslijepodne i subota te sam padao s nogu od umora, zamolio sam ih da dođu i dovedu psa. Kad su stigli, to je bilo nešto najgore što sam ikad vidio u svojoj karijeri. Pas je imao jako neugodan miris jer je rana bila inficirana. Šokirale su se i moje kolege u ambulanti kao i drugi klijenti koji su se tu nalazili", priča nam Bojan.
Ono možda najgore u ovoj priči je to da je rana koja je bila ogromna, od gornje vilice pa sve do mozga, nastala djelovanjem vatrenog oružja. Psić je vjerojatno pobjegao i skrio se, a prema Bojanovoj procjeni nije jeo ni pio danima.
"Nakon što je nekoliko dana proveo u stacionaru gdje smo mu malo povratili snagu, odlučili smo izvesti rekonstruktivnu kirurgiju koju smo temeljito isplanirali. Istražio sam literaturu, ali sam se savjetovao i sa svojim profesorima sa zagrebačkog sveučilišta i ovim putem im se zahvaljujem jer je pas uspješno operiran i dali smo mu novu priliku za život. Zahvat je zahtijevao vrlo higijenski tretman jer je rana bila jako zaprljana i trula i morao sam ukloniti to mrtvo tkivo na glavi psa. Morao sam ukloniti svaki komadić trulog tkiva, kako bi ono zdravo kirurški povezali", ispričao nam je Lukač.
"Imam ja i svoje životinje na selu. Jedne večeri me mama nazvala i rekla da se jedna ovca obliznila, ali da ima komplikacije, odnosno da je ispala maternica. Nisam imao izbora, tu večer sam krenuo iz Banja Luke oko 9 sati i sanirao te komplikacije. Ali kad je zahvat uspješan i ta sreća, posebno kod životinja koje su moje, to je nemoguće opisati", ispričao nam je i dodao kako se veže za sve svoje pacijente.
"Rijetko negdje odem zbog svog posla, ali i kad to učinim uvijek razmišljam o svojim pacijentima i brinem se hoće li biti dobro".
"Otkad znam za sebe ja volim životinje, to znaju svi moji bližnji. Posebno se to vidjelo u razdoblju kada sam još uvijek živio u zadarskom zaleđu i jedva sam čekao te vikende kad smo išli na selo. Imao sam pse i mačke, ali i sve ostalo sam životinje volio, mazio i pomagao rođacima koji su živjeli na selu da se brinu o njima", prisjetio se Bojan.
"Ta ljubav me motivirala da upišem veterinu. Poslije završene osnovne škole upisao sam srednju za veterinarskog tehničara, što mi je samo bio dodatni vjetar u leđa. Najviše sam se veselio praktičnoj nastavi, najviše me zanimalo pojava bolesti, funkcioniranje organizma kod životinja i liječenje. Nakon srednje upisao sam Fakultet veterinarske medicine u Beogradu", kazao nam je.
Omiljeni zahvat u karijeri koji izvodi na životinjama je carski rez.
"To mi je najdraže i iako sam ga izvodio stotine puta, poseban je osjećaj donijeti mladunce na svijet i svaki put se tome radujem kao da je prvi", zaključio je naš razgovor te dodao kako ga upravo čeka jedan carski rez koji mora obaviti u stacionaru iako je nedjelja.
"To je takav posao, zahtjeva veliku odgovornost i odricanje, ali kad nešto voliš, ništa nije teško i nemoguće", poručio je.
