U istraživanju koje su proveli Alice Porter i Daniel Mills je učestvovalo 20 mačaka sa svojim vlasnicima, ali i osobama koje su im bile nepoznate. Mačke su bile smještene u dvije sobe sa dvije stolice (jedna je bila za vlasnike, a druga za neznance). Kamera je snimala svaku reakciju između mačaka i ljudi. Vlasnici su odlazili i vraćali se, a i neznanci su radili isto to.
Utvrđeno je da su mačke više mjaukale kada su ih vlasnici napuštali, ali nema nikakvih dokaza da su zaista ovisne o njima. Međutim, istraživači su istakli da ovo ne mora nužno značiti da su mačke u potpunosti bezosjećajne. Jednostavno se po prirodi ponašaju diskretnije od pasa. One smatraju da se podrazumijeva da im treba biti pružena sigurnost i hrana i nemaju potrebu da se zahvaljuju na tome.
Kada su ih vlasnici napustili, psi su stajali kod vrata i željno čekali da se vrate. Neki od njih su čak osjećali separcijsku anksioznost. Mačke se nisu ovako ponašale. Također, za razliku od pasa, nemaju potrebu za socijalizacijom jer su po prirodi osamljeni lovci. Preživljavaju oslanjajući se na vlastiti instinkt.
Nisu im potrebni ljudi za ispunjavanje svakodnevnih životnih potreba. No, važno se sjetiti da ponekad pokazuju ljubav prema vlasniku tako što predu, visoko podignu rep, trljaju glavu o njihovo tijelo i slično. Iako se na prvu čini da nije tako, vole vlasnike jednako kao i psi, samo što to rjeđe pokazuju.
