Milena Pejić je sa 17 godina nadmašila muške pilote: Sada za mene lete moji snovi
Milorad Blagojević bio je prvotimac Titove Pilotske škole u Rumi i upravnik Aerokluba Sarajevo. Odškolovao je veliki broj generacija.
"Bio je inspiracija generacijama mladih da postanu piloti, pa tako i meni, mom bratu Branku koji je sada kapetan na Boeingu 737-800 i mom sinu Saši koji je pilot u kanadskoj kompaniji Bearskin Airlines. Inspirisao je i mog mlađeg sina Sinišu koji je sportski pilot", kazala je u razgovoru za Klix.ba Milena koja živi u Kanadi.
Ističe da su svi odrastali na butmirskoj "livadi", te da su voljeli avione, jedrilice i "plavo nebo nad Sarajevom, te igmanske i trebevićke padine za jedrenje".
"Voljeli smo druženje, prijateljstvo i zajedništvo. Ja sam nekako bila povlaštena, štićena i prihvaćena kao drug i letač u klubu i među rajom. Na obuci je bio poneki 'nevjerni Toma' iz nekog drugog kluba, ali su ih moje letačke sposobnosti ućutkale", kazala je.
Prvi samostalni let obavila je na jedrilici Letov 22 koja je u to vrijeme bila vrlo sofisticirana jedrilica.
"Prvi let je trajao nekoliko minuta, a nakon mene je poletio Dejan Stojnić. Nakon sedam dana svi ostali. Toga se svi sjećamo (smijeh). Moj sljedeći trenažni let bio je na Čavki, najprimitivnijoj mogućoj jedrilici. Bio je malo dramatičan jer sam imala preveliku kacigu, radioodašiljač na krilu. Pri polijetanju me kaciga vukla gore pa sam je popravljala, pa sam ugledala zemlju kako se približava i popravljala visinu palicom, a onda mi je odašiljač poletio u visini što mi je odvlačilo pažnju. Srećom, izvukli smo se i oprema i jedrilica i ja", prisjetila se Milena u razgovoru za Klix.ba.
Njen prvi ispitni let također je bio dramatičan, o čemu je pisala i na blogu Aerokluba Sarajevo. Instruktor Jakša Minić je trebao šlepati avionom i popeti na određenu visinu, te joj dati znak krilima kada će se otkačiti od njega.
"Govorila sam da ću predvidjeti znak ne bih li dobila veću visinu i jedrila duže. On mi je rekao da će se u tom slučaju otkačiti od mene. Ja stvarno nisam vidjela znak i one se zaista otkačio od mene. Tako je sajla ostala da visi na nosu jedrilice. Opasna situacija i za iskusne, a pogotovo za početnika. Dolje na zemlji je nastala panika, a među ljudima je bio i moj otac koji je grizao nokte", prisjetila se.
I dok su se drugi zabrinuli, ona je mirno jedrila kružeći dok nije izgubila visinu i prema pravilima sletjela na sredinu aerodroma bez problema.
"Tako je to kad ti je samo 17 godina", rekla je.
Njena letačka karijera trajala je još dvije sezone. Iza sebe ima 152 sata na Letovu, Čavki, Ždralu, a "karijeru letenja" okončala je kada se udala.
"Poslije mi je ostalo samo da tugujem za letenjem. To je bio tadašnji put žena pilota. Moj muže nije želio da se upustim u te avanture i, prema njegovom mišljenju, izlažem opasnosti. Kada je poslije nekoliko godina nudio da letim ponovo, za mene je bilo kasno. Mislila sam da ću biti prva žena pilot Karavele, ali želje su jedno, a mogućnosti drugo. Sada za mene lete moji snovi", kazala je Milena.
Ističe kako žene mogu biti odlični piloti, te da ih u Kanadi ima mnogo. Veliki broj njih obučavao je njen sin dok je bio instruktor letenja na koledžu.
"Sa ljubavlju za letenjem se ili treba roditi ili odgajati, a za to treba imati hrabrost i sposobnosti. To je za mene otmjeno zanimanje koje preporučujem svakoj pametnoj i uspješnoj ženi", kazala je Milena.
Iz Sarajeva je izbjegla kroz tunel tokom ratnog pakla. Sa sobom je ponijela samo neophodne stvari, a fotografije je nažalost ostavila ovdje.
"U Kanadi živim dugo i pored ostalog, živim od svih tih lijepih i nezamjenljivih uspomena na izuzetnu mladost", kazala je s ponosom pionirka avijacije.