Dragana Erlingsen izradom unikatne filcane obuće i odjeće stari zanat čuva od zaborava
Pustovanje je tradicionalna vještina izrade različitih predmeta od prirodne vune. Također, u narodu je poznato i pod nazivom filcanje ili valjanje. Važno je istaći da se tehnika pustovanja koristi za pravljenje raznih odjevnih i dekorativnih predmeta, a najpoznatiji izrađeni proizvodi na ovaj način su torbe, kaputi, šeširi, nakit, ali i papuče.
Dragana nam priča kako je oduvijek bila strastveni zaljubljenik u ručni rad i kako se željela baviti nečim što spaja kreativnost i produktivnost, ugodno s korisnim, a to je upravo pronašla u pustovanju.
"Ideju da počnem pustovati dobila sam iz želje da konačno imam za sebe sve te stvari koje se mogu napraviti od pustovane vune. Učila sam s YouTube kanala, ali sigurno bez prakse i stalnog učenja kroz vlastiti rad ne bih napredovala. Pape i cipele mi najviše odgovaraju jer je to nešto što je stalno u upotrebi, a pogotovo je bitno ako ljudi ne vole kožu iz moralnih ili zdravstvenih razloga", kazala nam je.
Ova Sarajka je u rodnom gradu završila Srednju građevinsku školu, i to smjer arhitektura, a zatim je odlučila upisati studij filozofije i sociologije. Međutim, ratna zbivanja primorala su je na iseljeništvo pa je od početka rata sve do 1997. godine boravila u Beču, nakon čega se odlučuje vratiti u Sarajevo.
"U Austriji su se ljudi udaljili od korijena i tradicije više nego mi i nemaju vremena niti inspiracije da se sami okrenu ručnom radu, bar većina ne. Posao, i to u punom kapacitetu, preuzet je od industrije. Kod nas se ručni radovi susreću na svakom koraku, ali je problem što nisu niti dizajnom niti upotrebnom vrijednošću prilagođeni današnjem društvu i tržištu. U BiH sam imala samo pozitivna iskustva vezana za moje proizvode. Ljudima se to sviđa, čak i onima koji se prvi put sreću s pustovanom vunom", dodaje ona.
Ističe kako je njen fokus od prvog dana kako je napustila Sarajevo bio povratak. Govori nam da je njena porodica ostala u Sarajevu i da ju je nostalgija vukla da se vrati u rodnu zemlju. Objašnjava kako se nikada nije skrasila u Austriji iako je imala sve uvjete potrebne za ostanak.
Objašnjava nam i kako nastaju njeni proizvodi i kakva je potražnja.
"Moji proizvodi su isključivo rađeni ručno. Vunu kupim u prirodnoj boji, bojim bojom za vunu, filcam, a ako su u pitanju pape đonim ih ili ako je nešto drugo to onda završavam prišivanjem i sl. Pravim i džempere i jakne, mada je potražnja za tim proizvodima u BiH jako mala. Prvo jer im je cijena malo veća od manjih predmeta, a malo i 'bockaju' jer ih izrađujem od naše, a ne od uvozne merino vune. Od ovog zanata ja za sada ne mogu živjeti. Bez obzira na to što vuna nije skupa, potrebno je dosta uložiti u radionicu, a i samo vrijeme provedeno u filcanju ne dozvoljava da se bavim marketingom ili bilo čim drugim što bi možda otvorilo nova prodajna mjesta ili na neki drugi način obezbijedilo bolju prodaju", ističe Erlingsen.
