Njihovi počeci, međutim, kao i svaki drugi, nisu bili lagani. Bila je 2012. kada se tek desetak bosanskih pletilja na čelu s Nadirom Škaljić, predsjednicom Udruženja, u manjoj garaži borilo za klijente. I tada je njihov put možda bio trnovit, ali posljednjim uspjehom "vinuli su se u zvijezde". Danas, Udruženje žena za očuvanje rukotvorina u BiH broji 350 članica, a davno su prešli granice naše zemlje.
Ekipu Klixa "Udružene" su dočekale s osmijehom, ali prvo što se primijetilo jeste da je vladao red, rad i disciplina. Primijetio se na njihovim veselim licima ponos, jer kažu nam odmah, velika je stvar naći se u rangu s luksuznim, svjetskim brendovima.
"Jako smo ponosne na činjenicu da je ručno pleteni džemper jedne od naših pletilja, urađen prema kompleksnoj šemi za prestižnu francusku modnu kuću "Jean Patou", našao svoje mjesto u magazin kakav je Vogue. To je neka mješavina satiskafikcije i sreće. Mislim da ljudi u BiH žele i čeznu za pozitivnim pričama poput ove", kaže Škaljić.
Iza džempera koji je isplela 59-godišnja Rabija Fejzić stoje, priznaje nam, neprospavane noći, ali sve se isplatilo. Rabija se pletenjem bavi cijeli život. Prvi put je sa šest godina isplela kapicu za bebu, ne znajući da će upravo to postati njen životni poziv.
"Ponosna sam i presretna. Nije bilo jednostavno isplesti ovaj džemper, ali sam željeli da uradim nešto što će biti vrhunski. Uvijek mi je izazov da radim nešto novo, to me motivira da idem naprijed. Nikad nisam voljela školu i od roditelja sam čak krila da pletem, onda kada sam trebala učiti", iskrena je Fejzić.
Za džemper koji je "završio" u Vogueu, od klijenata su, dodaje, dobili samo sliku s dimenzijama, što im je dodatno otežalo posao. No, ni to Rabiju nije spriječilo da posao dovede do savršenstva.
"Jednostavnije je kad imate uzorak i šemu, a mi smo dobili samo sliku s dimenzijama. Treba prilagoditi debljinu vune, igle, šare...Prvi džemper nije bio u traženim dimenzijama, pa smo ga parali, dok nismo dobili džemper s pravim dimenzijama. Za finalni proizvod mi je trebalo pet dana, bilo je noći kad nisam spavala, jer smo imali rok kad trebamo isporučiti džemper, pa smo žurili, ali se isplatilo", priča s entuzijazmom Fejzić.
Riječ preuzima predsjednica Udruženja koja nam otkriva da je 2011. napustila život u Francuskoj te se s djecom i suprugom preselila u Sarajevo kako bi osnovala ovo Udruženje.
"Željela sam da osnujem organizaciju koja će moći odgovoriti na standarde svjetske mode. Počeli smo od nule. Trebalo mi je godinu, da samo pokrenem Udruženje. Osnovali smo ga 2012. sa deset žena, ali malo po malo, posao se počeo širiti. Dobijali smo pozive iz inostranstva od klijenata. Imali smo sreće, pomogla nam je i Norveška ambasada, pa smo se brzo preselili u veći prostor, a poslije smo učestvovali u međunarodnim sajmovima u Parizu, Japanu, Norveškoj...Izašli smo van granica BiH, da tražimo tržište, a svu našu snagu smo dali na izgradnju kapaciteta u BiH. Bila sam svjesna da naše žene imaju veliki potencijal, znaju da pletu već stoljećima, a osim toga, posjeduju volju i hrabrost da nešto promijene u svom životu", govori Škaljić.
Dok nam nastavlja priču kako se zna desiti da rade do jutarnjih sati, kako bi klijentima isporučili robu na vrijeme, pregledamo prostorije u kojima se nalaze ručno rađeni džemperi, kape, šalovi, suknje....Svuda oko nas nalazi se vuna, u svim bojama.
"Preko DHL-a smo prošle godine izvezli više od tri tone gotovih proizvoda", kaže Škaljić.
Ponekad se, priznaje, zna potkrasti greška koju klijent primijeti, a koju nisu vidjele članice Udruženja. Tada se pobrinu da to isprave, kako bi klijent bio zadovoljan.
"Stvorili smo zajednicu koja se razumije. Jedni drugima vjerujemo. Cijela ideja je da stvorimo održiv odnos. U našem timu, jedan proizvod prođe kroz tri kontrole, međutim, uprkos tome nekad se može desiti da klijent primijeti nešto što mi nismo pa mi to vrlo brzo ispravimo", kazala je. Ovaj uspjeh svakako će ih podstaći da budu još bolje.