Više od 20 godina
282

Poznata arhitektica Maja Popovac uživa u svojim tetovažama, svaka ima svoju priču

Piše: R. D.
Foto: R. D./Klix.ba
(Foto: R. D./Klix.ba)
Ljudsko tijelo može ispričati najoriginalnije priče, a tijelo poznate mostarske arhitektice i univerzitetske profesorice Maje Popovac dvadesetak godina tetovažavama ispisuje jednu posve ličnu, žensku i umjetničku priču.

Ima ih već dvadesetak i svaka od njih priča neku priču i dograđuje scenario koji Maja još od devedesetih godina ispisuje. Dok tattoo majstoru Maci u mostarskom Centru II opisuje svoje nove ideje i pokazuje crteže jedne bubamare i dvije pčele, govori nam o svom pogledu na tetovaže.

"Jednostavno volim nešto drugačije. Nikad nisam razmišljala kao što rade drugi, jao pa ostat će ti za cijeli život, šta ako ti se ne svidi. Uvijek znam šta hoću i to mora biti odmah. Sjećam se svoje prve tetovaže, bila je mala, kozmetička, kineski znak za sreću. Na ramenu je, a sad je u sklopu druge tetovaže", prisjeća se Maja.

Kad je vidjela da joj se to sviđa uradila je malog zmaja na stomaku, a potom nezaobilazni Stari most. Most je pokrivao kineski znak koji je krenuo da blijedi. Slijedio je zmaj na nozi, Fatimina ruka na leđima, povećan je most i kineski znak, a dodati su stihovi Alekse Šantića.

Neke su nastajale iz nostalgije

Maja je živjela jedno vrijeme u Pragu, a tetovažama je odgovarala na nostalgiju za rodnim gradom. Oko Starog mosta sada stoji tekst - Opet mi duša o tebi sanja.

"Kasnije sam preko malog zmaja na stomaku napravila jednog velikog od trideset centimetara. Potom sam na ruci uradila vodoliju i vodenog konjica, slijedio je citat iz Hamleta, par manjih na ruci... Nakon toga je na red došao behar na leđima kojeg i sad dograđujem raznim detaljima", priča nam Maja svoju priču.

Beharu društvo prave dvije ptice, leptir na lopatici ramena, a danas će tu doći i bubamara i dvije pčele.

"Povremeno pojačam neke stare tetovaže, neke istaknem, neke povećam. Posebno jer su nove dosta izražajnije, pa da ne bi bilo odstupanja. Ima ih ukupno dvadesetak i ne mislim na tome stati. Od 2000. godine se intenzivnije tetoviram i ide to postepeno, priča se priča i dobiva nova poglavlja", kazala je.

Kaže nam kako su na početku bile male tetovaže, ali da kasnije čovjek dobije više hrabrosti i krene razmišljati o sve većim i većim tetovažama. Maja je profesorica, doktorica nauka, iako ima tetovaža na vidiljivim mjestima, većina je na leđima i dijelovima tijela koje odjeća pokrije. Kaže i kako nije bitno da li je tetovaža vidljiva ili ne, da se ona osjeća dobro s nekom tetovažom na konkretnom mjestu.

"Nemam neki dugoročni plan i ne znam mnogo koraka unaprijed. Obično tetoviram na osnovu trenutnih osjećaja i obično nije vezano za neku drugu osobu. Istina, imam jednu tetovažu koja je vezana za prijatelja Miru Humu s kojim sam se godinama družila i maštala o tetovažama. Kad sam čula da je neizlječivo bolestan odlučila sam da istetoviram nešto njemu posvećeno", prisjetila se.

Na jesen dolaze na red tri mosta

Već sad zna koja će biti naredna tetovaža, vezana je i za njenu prošlost, ali i profesiju.

"Na unutrašnjost lijeve ruke planiram povezati tri mosta, naš Stari, Karlov u Pragu gdje sam dugo živjela i Stari most u Firenci. Prirasla su mi srcu i nekako me odredila. To bih trebala na jesen, ali prvo treba sjesti i fino to iscrtati, minimalistički", ispričala nam je.

Priča nam i kako tetoviranje boli, različita mjesta različito. Tatoo majstor Maca dobacuje da najviše bole tetovaže koje nastaju na rebrima.

"Tetoviranje boli, ali zadovoljstvo tetovažom i ispričanom pričom vrijedi nemjerljivo više", kazala nam je na kraju dok je Maca ocrtavao konture bubamare.