Kako kaže bivša aromaterapeutkinja Tatiana Estevez, mirise prepoznajemo i pamtimo po sjećanjima koji nas za njih vezuju, a to je i jedan od razloga što kopije teško razlikujemo od originala.
Ipak, postoje smjernice koje nam mogu pomoći. Prva je svakako slatkasta karakteristika kopija koja za svoje postojanje može zahvaliti ciljanoj potrošačkoj grupi.
Naime, kopije se uglavnom žele prodati mlađim kupcima koji po pravilu imaju manje novca pa su slatkasti sastojci, koji su ujedno i najjeftiniji, najvjerovatniji izbor proizvođača. Također, mladi potrošači nerijetko imaju slabije istančano čulo mirisa.
Još jedna smjernica je (ne)postojanje različitih nivoa mirisa. Skuplji parfemi traju duže, a nerijetko imaju sposobnost da kroz nekoliko sati nakon nanošenja mijenjaju tri ili četiri mirisne note, dok najbolje kopije u sebi sadrže maksimalno dvije note.
Kako bi provjerili svoj parfem, uvjerite se u prirodu njegovog mirisa odmah nakon nanošenja i nakon dva ili tri sata. Kopija bi trebala zadržati isti miris, dok će original najvjerovatnije promijeniti notu.
Treba imati u vidu da neki najskuplji mirisi zapravo ne mijenjaju note pa se ovaj način prepoznavanja ne može aplicirati na sve parfeme.
