Podvig Jasmina Pajevića vrijedan je divljenja, usponom na Mont Blanc upisat će se u bh. historiju
Trail trčanje veoma je popularno u Bosni i Hercegovini, pa i ne čudi što se organizira sve veći broj takmičenja na našim planinama. Na većini njih učestvuje i Jasmin Pajević, od kojeg strepi konkurencija, i to sasvim opravdano.
Ovaj ambiciozni 31-godišnji ultramaratonac, postavio je rekorde na gotovo svim planinskim stazama u našoj zemlji, a poduhvati za koje se opredjeljuje mnogima su nedostižan san. Jedan, koji planira realizirati ove godine, upisat će ga u bh. historiju.
Naime, Pajević se u augustu upušta u nevjerovatnu avanturu, kroz koju ima za cilj uspješno se popeti na Mont Blanc te vratiti u dolinu i to u jednom danu. Tom alpskom masivu mnogi planinari, alpinisti, ali i trail trkači pristupaju s velikom dozom strahopoštovanja, a vertikalni uspon od skoro četiri hiljade metara prosječno je moguće savladati za dva dana.
Strah na teškom putu ka vrhu
Za ovakav uspon, posebno u kontekstu Pajevićevog projekta, potreban je izuzetan nivo kondicije, koja se dodatno ističe uzmemo li u obzir da će se penjati bez pomoći žičara i prespavane noći u skloništu, kao što većina penjača postupa prije završnog uspona.
"Mont Blanc doživljavam s mnogo straha. Težak je put ka vrhu, ali vjera u sebe i onoga koga najviše volim će da me vodi ka tome. Pripreme se sastoje od mnogo odricanja i mnogo vremena provedenog na najbližem brdu radnim danima, a vikendom i na godišnjem odmoru na mnogo većim usponima. Zimu sam relativno dobro iskoristio, ali ona još uvijek traje. Odlazak je još uvijek u razradi, što podrazumijeva i period aklimatizacije, odnosno privikavanja i rad s vodičima. Nakon toga će uslijediti uspon, a ja se nadam da će me planina objeručke dočekati", kaže Pajević u razgovoru za Klix.ba.
Sastavni dio Pajevićevog života su planinarenje, alpinizam i skijanje, a već 17 godina posebno se ističe trail trčanje, kao disciplina koja uglavnom testira granice ljudske izdržljivosti.
"Trail trčanje sam povezao s planinom u kojoj sam aktivno već 20 godina. To je svakodnevnica moga života, kao što su mnogima sportska kladionica, izlazak, odlazak na party i slično. Još kao mali sam naučio da me skakutanje vodi ka sve boljem i većem cilju. Volim se igrati dok trčim, a ovaj sport je igra koja traje i u kojoj samo mi postavljamo kraj", ističe Pajević, kojeg su postignuti rezultati doveli do Reprezentacije BiH u trail trčanju.
Vlasnik državnih rekorda
A kada je riječ o uspjesima, Pajević je dosad mnoge nanizao. Vlasnik je državnih rekorda za seniore u BiH u ultramatonima na 50 i 100 kilometara, a uz sve to osvojio je i svih 12 vrhova Prenja viših od dvije hiljade metara.
Također, na skoro svim zvaničnim trail takmičenjima na bh. planinama osvajao je ubjedljiva prva mjesta, uz postavljanje novih rekorda staza, stavljajući na izazove i svjetske trail takmičare. Njegov tempo trčanja je izuzetno brz i zahtjevan, a pripreme specifične.
"Izuzetno mnogo vremena provodim na treninzima, ovisno od projekta i plana. S obzirom da sam 2021. godine trčao izuzetno mnogo trka, a neke od njih su bile u vremenskom razmaku od šest dana, izuzetno malo vremena sam imao za oporavak. S druge strane, svoje tijelo pratim u svakom trenutku, tokom i prije treninga ili trke i trudim se dati mu što više. Jer, što više volite slušati svoje tijelo, ono će vas više nagrađivati", dodaje inspirativni trkač.
Naglašava da ga znatno jačim čine vjera u sebe i onoga ko mu daje najveću snagu.
"Svaki bol koji dolazi na putu zapravo dolazi i prolazi uz onoga ko mi je ujedno i dao najveću snagu", dodaje naš sagovornik.
Pajević čini ono što sasvim običnim ljudima djeluje nemoguće, a svako ko se bavi ovakvom vrstom trčanja razumjet će da je organizam moguće pripremiti za skoro sve vrste napora. Osjećaj u kojem vam se čini da vas tijelo u potpunosti izdaje sasvim je prirodan, ali upravo u tom trenutku snaga uma daje dodatni "vjetar" kako biste zadovoljno prošli kroz cilj.
"Sve je više onih koji se bave ovim sportom, ali, nažalost, mnogi su možda i zalutali te veoma lako se nađu na takvim mjestima da odustanu. Dolazio sam u mnogo teške trenutke tokom treninga i sam sam se dovodio do toga, kako bih što bolje bio spreman za ono što će mi doći. Ali, ova vrsta sporta je kao igra šaha koja traje i trenutak kada dođe kriza svi je moramo prevazići na način kako najbolje znamo", nastavlja Pajević.
Kad planina "pokaže zube"…
Osim prirodnih ljepota bh., ali i svjetske planine sa sobom nose i brojne opasnosti, a nas je zanimalo da li se u dosadašnjem dijelu karijere naš sagovornik našao u nekoj od njih te na koji način je uspio savladati eventualnu nedaću.
"Slažem se s vama, priroda je divna i svaka planina nosi svoju ljepotu, ali i opasnost, pružajući zube. Našao sam se u raznim opasnostima, od divljih životinja i lavina pa do propadanja u snježne pukotine. Ali, ja ću navesti samo jednu - kada sam s najboljim partnerom imao trening, upravo na jednoj od naših planina, koja nas tog dana nije prihvatila, pokazujući svoje zube. Dok smo izvodili uspon, partner je pao u pukotinu, ali sam ga na svu sreću uspio izvući", prisjeća se Pajević.
Nakon treninga, ali i takmičenja, ovaj zaljubljenik u planine vješto oblači radnu uniformu i odlazi na svoje radno mjesto. Na pitanja u kojoj mjeri je teško uskladiti poslovne i sportske obaveze te kako uspijeva napraviti balans, Pajević je odgovor dao u nastavku našeg razgovora.
"Kod sportova u kojima izlazite iz svih granica komfornosti vi se morate odreći mnogih stvari u životu, kako biste ostvarili barem 50 posto od planiranog, a ostatak se svodi na dobre ljude i osobe koje su uz vas. Najbitnija stvar je u tome da vas vaše kolege, kolegice, direktori i šefovi dobro poznaju, vidjevši na pravi način sve ono što radite", odgovara Pajević.
Ultimativni izazov na surovijoj strani Bjelašnice
Poznat kao osoba koja voli pomjerati ljudske granice, svoju ljestvicu Pajević je podignao na veći nivo i prošle godine, učešćem u projektu Run Everesting - ultimativnom izazovu koji je do sada istrčalo samo 339 ljudi u cijelom svijetu.
U ovu nesvakidašnju pustolovinu Pajević se upustio skupa sa ultra trail trkačem Adnanom Behulovićem, u kojoj su imali zadatak popeti se na najviši vrh planete Mont Everest od 8.848 metara, prilikom čega će pretrčati više od 90 kilometara. Naš dvojac je uspio baš to uraditi na surovijoj strani Bjelašnice, ali i otići nekoliko koraka dalje, s obzirom da su se popeli na visinu iznad devet hiljada metara.
"Najviše iz toga sam naučio da budem svoj te da kroz druge projekte idem potpuno sam. Zaista se mnogo više može uraditi kada sami sa sobom posložite stvari i krenete pratiti svoje snove. Jer kako sam i rekao prije polaska na taj događaj: 'svi biramo svoj Everest i na svoj način ga doživljavamo'", osvrće se Pajević, koji je prošle godine boje bh. zastave branio na takmičenju Salomon Cappadocia ultra trail, a postignuti uspjeh vratit će ga na ovo takmičenje s krajnjim ciljem ulaska među top pet trkača.
Osim ultra traila, Pajević se bavi i cestovnim trčanjem, tačnije učešćem na maratonima. Kombinacija ove dvije discipline trkačima daje benefite, ako se uzme u obzir da na cestovnim dionicama postižu brzinu, a na planinskim predjelima dodatnu snagu i izdržljivost. Međutim, u slučaju našeg sagovornika, teorija je obrnuta.
"Lično na cesti radim izdržljivost i snagu, a na trail utrke dolazim sa dosta brzine i tako reći serviram brzinu na rezultat, s obzirom na izuzetno veliku bazu treninga koju u nogama imam", kaže Pajević.
Jedinstvenost bh. planina
Trend trail trčanja sve je prisutniji u BiH, a iz godine u godinu raste i broj takmičenja koja se organiziraju na našim planinskim predjelima.
"Za takve stvari naša zemlja predstavlja jednu od najboljih destinacija, ali, nažalost, naša zajednica kao i same organizacije trail utrka su postale kao politička scena koju svakodnevno gledamo. Mnogo moramo raditi na iskrenom partnerstvu, podržavajući jedni druge u radu. Mi već sada imamo neke od utrka koje mogu biti top destinacija, ali i dobra turistička ponuda za sve goste koji dolaze u našu državu", mišljenja je Pajević.
S tehničkog aspekta, Pajević naše planine ocjenjuje jedinstvenim, istaknuvši da bi znatno više trebalo raditi na njihovoj promociji. U drugim zemljama, kako navodi, posebno se cijeni prirodni potencijal, što još uvijek nije slučaj u Bosni i Hercegovini.
"Naše planine u tehničkom smislu su na prvom mjestu, dok su sve druge staze izvan naše države uređene te su im samim pristupi mogući. Kod nas postoje određena mjesta koja se posjećuju, ali treba reći da skijalište nije centar Jahorine, kao što ni Babin dol nije centar zbivanja na Bjelašnici. Na promociji se mora više raditi i vjerujem da će se ljudi više tome posvetiti, među kojima su i članovi Planinarskog saveza", smatra Pajević.
Na samom kraju našeg razgovora Pajević nam je kazao da ne voli mnogo planirati, već se više posvećuje praćenju unutrašnjeg govora duše koja ga usmjerava na pravac budućeg kretanja. A shodno dosadašnjim podvizima, vjerujemo da će savladani uspon na Mont Blanc biti prilika za rađanje nove avanture.
