Proteklog vikenda, nakon sedmice odmora, stigao je red na jedan od najljepših prirodnih krajolika naše domovine i krajnji zapad BiH – Krajinu.
Nepregledne livade, brda i doline i tek poneka životinja koja pase obećavali su sjajan doživljaj na dva točka.
Ali, kako je ova vožnja dogovorena mnogo ranije i uz nju svi detalji, po Murphyjevom zakonu krenulo je krivo u onom segmentu na koji se svakako ne može ni uticati. Priroda je pokazala zube i nebo se otvorilo, a munje su počele sijevati svuda okolo. Ne baš idealna situacija za biciklizam.
Inače, planiralo se odvesti dionicu od Bosanskog Petrovca do Bihaća, u dužini od šezdesetak kilometara. Ujutro je ekipa već bila spremna, a pridružili su joj se i članovi biciklističkog kluba Bihać. Raspoloženje je kao i uvijek bilo na nivou, ali nakon samo kratke dionice nagli pljusak i oluja je natjerala bicikliste da potraže zaklon u restoranu pored puta, što će se ispostaviti kao duži odmor jer jesen u krajini zna biti vrlo okrutna.
Kraj u koji su se biciklisti iz Sarajeva uputili zaista je odmor za dušu, i savršen bijeg od svakodnevne gradske gungule. Gdje god da pogledate, nepregledni su pašnjaci, a okrugle bale sijena samo pridonose ugođaju nekakvog smiraja. Kao da ste zaglavili u nekom wallpaperu sa računara i ne želite izaći iz njega, pišu biciklisti.
Upravo na dionici koja je trebala biti vožena, snimana je i legendarna "Partizanska eskadrila" Hajrudina Šibe Krvavca, iznad predjela koji nose naziv Medeno polje. Da li zbog pčela koje tu skupljaju energiju za proizvodnju nektara ili zbog ljepote, Medeno polje je uistinu uživanje za sva čula. Jedan od sigurnih razloga zašto je ta priroda i dan-danas netaknuta je i nedostatak vode. Naime, na cijelom području Medenog pola postoje tek tri mala izvora vode koja tvori ponornice, a kroz polje ne prolazi nikakva rijeka ni potok. Tako se stanovništvo ovdje odvajkada bavi stočarstvom i poljoprivredom, a industrija nije mogla opstati. Možda je i bolje tako.
A što se tiče kultnog Šibinog filma, za vrijeme Drugog svjetskog rata tu je zaista bio izgrađen improvizovani aerodrom, odakle je evakuisano oko 2.000 ranjenika na liječenje u savezničke bolnice. Poslije rata, na mjestu aerodroma, redovno se 27. jula, na dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine održavao narodni zbor. U spomen svima, pored ceste je bio postavljen i spomenik u vidu savezničkog avion TC-3 Dakota, ali od čega je ostalo samo betonsko postolje. Tokom agresije je miniran, a poslije je rashodovan.
Dalje, putem ka Bihaću, dolazi se do ulaza u Nacionalni park Una, a niz makadamski put može se doći i do Štrbačkog buka, predivnog vodopada koji je u stvari i granica između BiH i Hrvatske. Nalazi se na 294 m nadmorske visine i uz martinbrodske vodopade predstavlja najljepši vodopad na Uni, a ubraja se i u jedne od najljepših u ovom dijelu Evrope.
Sve vrlo lijepo i izuzetno dostupno svima koji vole biciklizam, ali ne baš kada se vani otvori nebo. Uz priču o okolnim ljepotama i historiji koja je oblikovala ovaj kraj, biciklisti su ipak dočekali da se vrijeme malo smiluje, pa su ipak odlučili barem jedan dio puta preći na svojim biciklima. Pratili smo ih i shvatili da taj biciklizam može biti samo velika ljubav kada i po kiši i vjetru se odlučite voziti i boriti se protiv vremenskih neprilika. Srećom, kiša je smanjila intenzitet i stižemo u Bihać.
Krug po gradu koji je najpoznatiji upravo po rijeci Uni, kratak je i zbog kiše koja ponovo počinje padati, ali i pada temperature. Možda i najljepša rijeka u BiH nosi neku posebnu draž koja se može iskusiti samo ako je vidite uživo. Bišćani je, kako i priliči, ljubomorno čuvaju pa je sva čista i blista u svojoj ljepoti, a uz posebne nasipe i meandre možete joj prići i ostaviti gradsku gužvu iza sebe. U jesenje doba krajišnici prodaju i dozrele marune, te med kojem se po kvaliteti može približiti tek onaj hercegovački. Glad će utoliti opet plod te fenomenalne Une, pastrmka je ovdje redovno na meniju.
Sve te ljepote još su prijemčljivije kada je sunce, ali pokisle bicikliste eto ni kiša nije spriječila da sretno i bezbjedno doputuju u Bihać, na otvaranje još jednog u nizu natkrivenih parkinga za bicikle. Projekat koji se realizuje uz podršku kompanije Lactalis i osvježenje u vidu Dukat Fit napitka sa proteinima Bišćanima je donio savremenu lokaciju za sigurno ostavljanje svojih dvotočkaša, a izgrađen je na igralištu Bigram, u centru grada. Svesrdnu pomoć pružili su momci i djevojke iz udruženja Bukva, a parking ostaje u amanet svim biciklistima Bihaća.
Kišna krajiška avantura je tako doživjela svoj kraj, ali definitivno ne konačan. U Bihać, obećali su iz Giro ekipe, obavezno se vraćaju da utvrde utiske kada sunce zasija i sve procvjeta, na proljeće.
Kao što to obično biva, nakon što je cijelo putovanje privedeno kraju i ostalo je samo vratiti se nazad u Sarajevo, sa biciklima na nosaču i mokrom opremom u kesama, oblaci su se nakratko razišli i podsjetili zašto je ovaj kraj tako lijep. Fotografije nastale u povratku, bez ekipe na cesti, nadamo se, dokazuju naše tvrdnje.
Nataša Bekvalac nakon smrti Miodraga Kostića podijelila pjesmu koju mu je posvetila: Njena velika ljubav
