Blagaj se u zimskom snu sjeća boljih dana, čeka investicije i novi život
Možda drugi dan u godini nije reprezentativan, vjerovatno bi u julu bilo drugačije, ali blagajska čaršija djeluje kao napuštena scenografija u kojoj su prije tridesetak godina snimani filmovi.
Čaršije čine ljudi, mnogih od njih više nema, a odlazak se najbolje vidi u malim mjestima koja imaju manju šansu da sa strane privuku nove stanovnike.
Adnan Đuliman, jedan od onih iz nove generacije koji je ostao u svom mjestu i nastavio stvarati porodicu, nove vrijednosti i aktivnosti, vodi Eko centar "Novi val" i u turizmu vidi novu šansu.
"Nedostaje strategije, ono što je loše u Mostaru, loše je i u Blagaju. Ipak, ljudi su prepoznali turizam uvidjevši kapacitete i šanse. Najpozitivnije priče mogle bi biti u privatnim inicijativama, jer sistem nije donio Blagaju ono što je trebalo", kaže nam Adnan Đuliman.
Najteže pitanje za Adnana, ali i druge u Blagaju, je kako oživjeti čaršiju, glavnu ulicu kojom prođe svaki od hiljada turista koji odu prema tekiji, a koja izgleda gore nego ikad.
U nekoliko blagajskih kafana ima ljudi i ideja, ali nema želje da se otvoreno govori za medije. Kažu nam i kako se, kad neko dođe s novcem da ulaže i razvija, pojavi stotinu prepreka, a da je posebno izražena ona o zaštićenom karakteru mjesta, gdje je sve spomenik određene kategorije. Ne možeš graditi kako bi želio, a država koja bi trebalo da brine o takvim objektima to ne radi.
Meho nam pokazuje Spomen-sobu herojima odbrane Blagaja koja je u lošem stanju, a zadruga koja je nekad bila izvor novca za Blagaj i okolna sela je davno izgubila svoju funkciju i propada.
"Blagaj treba razvijati kao kompaktnu cjelinu, gdje tekija i ugostiteljska ponuda s prepoznatljivom bunskom pastrmkom u restoranima pored tekije čine samo dio ponude, a turisti mogu ostati i nekoliko dana u Blagaju. Nigdje nema toliko sunčanih dana, takvih šipaka, smokava, voća i povrća. Sve to treba biti dio jedne priče", zaključuje Đuliman.
Vjerovatno Blagaj nikad neće biti toliko važan kao što je bio u vrijeme hercega Stjepana Kosače, čiji stari grad i danas bdije iznad blagajskog sivila, ali sigurno zaslužuje bolje dane i bar malo naklonosti onih koji odlučuju.