Hoćemo li ikad živjeti u zgradama veličine megagradova današnjice?
Koncept arkologije – termin koji kombinuje arhitekturu i ekologiju – predložio je arhitekta Paolo Soleri 1969. godine, dok je nastojao da kombinuje gradnju s ekološkom filozofijom. Godinu dana kasnije, Soleri je započeo rad na Arcosantiju, eksperimentalnom gradu u Americi, koji je demonstrirao njegove koncepte.
Solerijevi koncepti inspirisali su naučnu fantastiku s vizijom futurističkih gradova: monolitnih staništa u kojima stanovništvo živi i radi bez napuštanja zgrade. Filmski primjeri uključuju masivne visoke zgrade u Dreddu (bazirane na liku iz stripa Judge Dredd) i Skyscraperu, iako je malo detalja dato o tome kako one funkcionišu.
Naučna fantastika je, zauzvrat, možda inspirisala neke varijante iz stvarnog sveta. The Line koji je predložila Saudijska Arabija predstavljen je kao ogroman pametan grad koji bi mogao smjestiti devet miliona ljudi unutar jedne zgrade širine 200 metara, koja se proteže na 170 km i 500 metara u visinu.
The Line bi se napajao solarnom energijom i turbinama na vjetar, ali ne bi bio u potpunosti samodovoljna, jer bi hrana i druge zalihe i dalje bile potrebne za stanovnike te bi se morale obezbjeđivati iz vanjskih izvora.
Neke strukture slične arkologiji već postoje. Na primjer, antarktičke istraživačke baze su relativno samodovoljne zajednice, uglavnom zbog svoje udaljenosti. Zaštita okoliša također znači da moraju biti samostalne. Stanica McMurdo pruža smještaj za otprilike 3.000 istraživača i pomoćnog osoblja. Međutim, stanica i dalje zahtijeva značajne zalihe hrane i goriva svake godine.
Druge strukture koje su dizajnirane da budu što je moguće samostalnije i samodovoljne uključuju nosače aviona, nuklearne podmornice i naftne platforme.
Možemo li zapravo izgraditi arkologiju?
Veličina takve strukture zahtijevala bi masivne temelje kako bi izdržala svoju težinu.
"Možete izgraditi skoro sve u razumnom roku", kazala je Monika Anszperger, građevinski inženjer iz BSP Consultinga za BBC, "Opterećenja bi bila ogromna, ali ništa nije neostvarivo. Samo će koštati više da se izgrade temelji za to."
Najveći izazov uzrokovan visinom zgrade je efekat vjetra. Opterećenje vjetrom je malo zabrinjavajuće za tipičnu kuću, ali kolosalne kule, kao što je Burj Khalifa u Dubaiju, moraju uzeti u obzir protok vjetra i vrtloge koji nastaju. Vrtlog je efekat uzrokovan vjetrom koji udara o površinu zgrade, stvarajući područje niskog pritiska na suprotnoj strani, a zatim se vrti okolo kako bi ga ispunio. Upravo ovo vrtložno djelovanje uzrokuje da se visoke zgrade njišu tokom jakog vjetra.
"Jedan od načina da se ublaže vrtlozi je da se promijeni oblik zgrade kako se diže", kaže Adrian Smith, arhitekta mnogih velikih zgrada, uključujući Burj Khalifu.
El diseño de la ciudad Neom de Arabia Saudí muestra cómo sería la vida en "The Line"
— Tecnología & Gadgets (@revolutegplus) October 24, 2022
"The Line" es una ciudad lineal de 500 metros de altura y 200 de ancho, que albergará a 9 millones de personas a lo largo de 170 kilómetros.pic.twitter.com/YW0H9euUV5
Treba uzeti u obzir i proizvodnju hrane. Konvencionalna poljoprivreda bila bi nepraktična unutar zgrade. Mogle bi se koristiti vertikalne hidroponske farme, koje bi također omogućile prirodni oblik recikliranja zraka. Međutim, potrebno osvjetljenje bi povećalo potražnju za energijom, a prostorna ograničenja bi mogla otežati proizvodnju dovoljno hrane.
Teško je zamisliti kako bi arkologije mogle biti ekonomski održive
Kako efekti klimatskih promjena postaju sve očigledniji, materijali od kojih su gradovi izgrađeni bi se mogli promijeniti. Emisije ugljika iz industrije cementa nadmašuju one iz sektora zrakoplovstva. Jedan od alternativnih građevinskih materijala može biti masivno drvo: konstruirani proizvod napravljen od slojevitih drvenih ploča koje su povezane zajedno.
Iako je izgradnja arkologije teoretski moguća, barem iz strukturalne perspektive, zahtijevala bi inventivni inženjering kako bi se osigurala održivost potrebne proizvodnje energije, proizvodnje hrane i povrata otpada.
Kritičari kažu da je teško zamisliti kako bi arkologije mogle biti ekonomski održive u bliskoj budućnosti. Postoji i argument da trajno živjeti u zatvorenom prostoru ne bi bilo ugodno, iako je utješno znati da je to moguće, ako apokaliptični događaj učini vanjski svijet neupotrebljivim.
"Nikada ne bih rekla da se nešto ne može izgraditi", zaključuje Anszperger, "Može se izgraditi, ali za to mora postojati vizija i potreba."
