Hrvatski pustolov posjetio Afganistan i imao bliski susret sa talibanima: Oni su naoružana djeca
Hrvatski pustolov iz Kabula s vodičem i vozačem uputio se u Bamyan, a potom i u park Band-e Amir. Dok su putovali više puta su ih pregledali talibani na "sigurnosnim punktovima".
"Krenuli smo iz Bamyana za nacionalni park Band-e Amir. Dok smo se vozili, razmišljao sam o svemu što sam do tog trenutka čuo o talibanima. Puno su mi pričali lokalni ljudi, u neke stvari sam se i sam uvjerio. Vidjeli ste na storijima, nema nigdje više muzike. To nije najstrašnija stvar jer je muzika u Islamu zabranjena, no batine radi toga jesu i dovoljno je bizarna da oslika vrlo neobičan mentalni sklop tih ljudi", naveo je.
Iličić na putu za Bamyan prošao pokraj restorana Halime, koju je upoznao na putovanju u Afganistan prije dvije godine. Razočaran je činjenicom da je njen restoran zatvoren, ali i potresen zato što s njom ne može stupiti u kontakt, a niko ne zna gdje je.
"Više ne postoje nikakva službena tijela koja bi štitila žene, ako im se išta dogodi, nemaju se gdje žaliti. Često se sjetim Halime, one vrlo hrabre žene koju sam zadnji put upoznao. Bila je u strahu od njihova dolaska, razmišljala je i o odlasku iz zemlje. Kad se sve ono događalo, nisam je nikako uspio dobiti telefonom, niti se ikako probiti do nje", dodaje.
Nakon što su talibani preuzeli vlast u Afganistanu ženama je vrlo limitirano obrazovanje."Škole su za njih uglavnom zatvorene, ima ih tek u pokojoj pokrajini, kao što je Mazar ili Bamyan, no vrlo su loše. Na univerzitetima više nema zajedničkog pohađanja nastave, jedan dan dolaze djevojke, drugi mladići, a sama nastava je uglavnom usmjerena više na vjerske, manje na naučne sadržaje", istakao je.
Iličić navodi kako su sada zakoni u Afganistanu bazirani na šerijatu te je pojasnio kako to izgleda u praksi.
"U praksi to izgleda tako da ako uhvate lopova, odsjeku mu ruku. Ako uhvate koga u preljubu, bit će kamenovan do smrti ili bičevan. Prijašnje vlasti su ove prijestupe kažnjavale sudskim procesom i zatvorom. I nije problem u šerijatu da se razumijemo, problem je u njihovom vrlo radikalnom tumačenju koji je povezan sa nakaradnim tradicijama iz '12. stoljeća'. To nije Islam", naveo je.
Talibani su etnički Paštuni i uglavnom ih je briga samo za Paštune. Manjine nemaju zaštitu.
"Događaju se napadi na manjine. Sada dok sam ja bio u tri dana su bila tri bombaška napada zaredom, a mnogi izražavaju sumnju da iza napada 'nepoznatih počinitelja' stoje upravo talibani. Bit ću objektivan i prenositi činjenice onakve kakve jesu i to bez uljepšavanja. Mnogi spominju i neke dobre strane talibana. Npr. vrlo su skromni, ne voze luksuzne automobile, ne furaju se na bogate restorane, raskošan namještaj u uredima, a sve na račun građana. Dovoljan im je čaj i kruh i sretni su", dodao je.
Iličić kaže da ga je dosta razveselila činjenica da je s talibanima došla sigurnost na cestama, što je zapravo i logično, budući da su ih oni prije činili nesigurnima.
"Sada više nema toliko straha da će vas neko napasti ili oteti dok se vozite Afganistanom i to je razlog zašto ću cijelo ovo putovanje proći bez letova. Sve to mi je bilo u glavi dok smo se približavali prvom check pointu izvan Bamyana. Čim smo stigli odlučio sam pitati talibane smijem li ih fotografirati! Zanimljivo je da su više nego rado pristali na to i stali pozirati s oružjem. U jednom trenutku su čak iznijeli i bazuku i još neku jaču artiljeriju, pa nastavili pozirati! Kad je 'fotosession' bio gotov, pozvali su me u svoju kućicu na check pointu, na čaj", dodao je.
Kako kaže, čaj od mente, nije moga odbiti ističući kako mu se učinilo da su i talibani kao i ostali Afganistanci gostoljubivi.
"Sjeo sam s njima, poželjeli su mi dobrodošlicu u državu, izrazili veselje da sam tu, rekli su da ću uživati putujući kroz njihovu zemlju, bili su izrazito prijateljski nastrojeni. Može biti da sad kad su osvojili zemlju žele ostaviti drukčiji dojam, a može biti i to da je ljudima iz ovog podneblja urođeno da budu gostoljubivi, jednom kad oružje umukne. O ovome ću još promišljati tokom putovanja i na zadnjem postu ću vam donijeti zaključak", istakao je.
Potom ističe kako se upustio u razgovor sa talibanima, koji su mu kazali kako su presretni su što je Amerika izišla iz njihove zemlje.
"Pitao sam ih što će poduzeti u vezi napada Islamske države i remećenja mira. Tvrde da su se spremni boriti protiv njih, da će obraniti Afganistan i da ih je već i sada puno manje u državi.
Čaj smo popili, a oni su se opet uhvatili oružja. Sad su mi dali kalašnjikov u ruke i pitali hoću li pucati. Malo mi je bilo smiješno, ali i čudno. U jednom sam trenutku naprosto osvijestio da se nalazimo na kontrolnoj točki, da su ovi ljudi sada 'zakon i red' ove države, dakle, službena vojska ili policija, kako god. I oni nekom totalnom strancu daju kalašnjikov da malo puca iz njega! Toga nema nigdje u svijetu! Zamislite da vas bilo gdje zaustavi policija ili vojska i da vam daju da malo pucate iz njihovog oružja! Ovdje sam se prvi put suočio s nečim što sam kasnije primijetio tokom putovanja i u nekim drugim situacijama", nastavio je.
Kako kaže sve ovo je bilo nadrealno. Sad je s njima popio čaj, a prije dvije godine, da ih je sreo, vjerojatno bi ga oteli i ubili.
"Ovi ljudi su opasna, naoružana djeca. Naoružana djeca sa svim opasnostima koje ta činjenica povlači za sobom. Njihove igračke su puške, igraju se zakona. Ne znaju raditi nikakve zahtjevne poslove, gdje god je potrebno nekakvo znanje, njih tu nema. Zato sam i bio onako zbunjen na aerodromu. U zgradi aerodroma nema talibana. Samo izvan nje, gdje mogu malo urgirati puškama. Ili se slikati s njima", zaključio je.
