Jedinstveni grad Ostrožac kod Cazina zbog nedovoljne brige vlasti prepušten vremenu
Na putu od Bihaća prema Cazinu nemoguće je ne primijetiti zidine grada Ostrošca koji se izdiže iznad rijeke Une, a sam pogled i na vrh uzvišenja gdje se nalazi sve prolaznike ostavlja bez daha. Iako je od njegove izgradnje prošlo mnogo godina i već godinama se u njegovu obnovu ne ulažu dostatna sredstva, grad Ostrožac prkosno stoji na vrhu brda sa svojim zidinama.
Babonići, Osmanlije, Berks...
Dvorac je kroz vrijeme prošao kroz četiri vremenska perioda, odnosno, četiri vladavine. Prvo je Ostrožac bio u posjedu knezova Babonić, a u Osmanskom periodu vladala je begovska porodica Beširević.
Kako je prolazilo vrijeme tako je i dvorac dobivao nove obrise i proširivao se. Tokom vremena Osmanlija dužina tvrđave je iznosila blizu 185 metara, a širina od 30 do 80 metara te je posjedovala konake, bedeme, kule…
Ipak, domaćini u okolini grada Ostrožac najviše su upoznati s pričom viteza Lothara von Berksa čija je supruga Isabella ovaj dvorac kupila od Beširevića koji su vladali u Osmanskom periodu.
Lothar von Berks je u tom periodu od utvrde napravio dvorac te je u njemu živio od 1902. godine. Prema riječima mještana Berks je ovaj dvorac nadogradio za svoju suprugu koja ga je godinama ukrašavala jer je i sama bila impresionirana krajiškim krajem, rijekom Unom i drugim ljepotama…
Berks je umro 1920. godine, a supruga Isabella ga je sahranila u kompleksu današnjeg grada Ostrožac. Njegova porodica godinama je pokušavala dobiti tvrđavu na upravljanje, međutim, to im nije pošlo za rukom.
Dvorac danas prepušten vremenu i malim ustanovama kulture
Dvorac se danas nalazi u veoma lošem stanju te je iz godine u godinu ono lošije, a uskoro mogao zbog neadekvatnih uvjeta i opasnosti od urušavanja biti zatvoren i za javnost s obzirom na to da je nebriga nadležnih upravo dovela do ovoga zbog čega su mještani najviše razočarani.
Kao i većina nacionalnih spomenika u BiH i ovaj je prepušten sam sebi, odnosno, gradskim i kantonalnim vlastima koji ulažu onoliko sredstava koliko mogu da Ostrožac opstane.
Kurtović: Najbolje je da država digne ruke, jer kada brine...
Od autora knjige o gradu Ostrožac Almira Kurtovića tražili smo informacije o ovom turističkom potencijalu te kako bi se mogao oživjeti i spasiti od daljeg propadanja. Odmah na početku kazao je da država treba dići ruke od toga jer je vidljivo u kakvom je stanju grad Ostrožac kada država brine te da se ovo kulturno dobro treba dodijeliti određenoj instituciji ili privatnom licu koji znaju šta uraditi s njom.
"Svjedoci smo perioda iza 1995. godine i znamo da je država bila opterećena nekim stvarima, ali 25 godina poslije se ne možete izvlačiti priču na to da je bio rat. Nije ozbiljno za sve stvari i za sve rješenje tražiti u tome da je bio rat. Pričati o Ostrošcu i tome šta bi bilo kada bi bilo je previše. Priča o dragulju Krajine, biseru graditeljstva, a vidite u kakvom je stanju taj biser, je previše. Sve je to pretjerano pričati jer na lokalnom nivou ono što se radi je pokušaj spašavanja i nema se šta reći gradskim i kantonalnim vlastima, ali imate kompletan dvorac, jedini takvog tipa - plemićki švabskog manira, oguljen, danas samo s kosturom”, govori Kurtović.
Iako su potomci Berksova imali ozbiljne namjere da investiraju u ovaj dvorac određenim partnerstvima, to se nije dogodilo. Grad i dvorac je ostao u bh. vlasništvu, a niko nema interes i afinitet. Osim što su indolentni i ignorantni su po pitanju kulturnog dobra koje treba da, kao jedino takvo u BiH, sjaji.
“Za obnovu je potrebno nekoliko miliona KM da se to pokrene. Investicije su ogromne, ali to se ne rješava kroz godinu dvije već na 30-50 godina s koncesijama, međunarodnim saradnjama, koje bi dale dugoročni cilj i u narednim godinama donosilo novac”, zaključio je Kurtović.
Ostrožac će još neko vrijeme sigurno krasiti krajolik Krajine, predstavljati historiju koja je ispisana i isklesana u njegovim zidovima, ali ako se nadležne institucije ne probude, krajiški simbol otpora i bajni dvorac Berksova će kroz nekoliko godina biti primoran zatvoriti svoja vrata zbog opasnosti od obrušavanja materijala jer vremenske neprilike i (ne)ljudski postupci su ga doveli do ruševnog stanja.
