Putovanja
0

Kako su se dvojica planinara iz Jablanice popela na Mont Blanc

Piše: N. J.
Malobrojni su oni koji nisu čuli za Mont Blanc, najviši vrh planinskog masiva Alpa i Zapadne Evrope, 4.810 metara iznad nivoa mora. Prvi uspješan uspon na Mont Blanc izveden je 8. augusta 1786. godine (Jacques Balmat i dr. Michel Paccard) i ovaj događaj se smatra početkom modernog planinarenja.

Planinari iz Jablanice Nermin i Adi Palić sa svojim prijateljima i planinarima iz Zagreba osvojili su ovaj vrh prije nekoliko dana, te načinili reportažu o ovom pohodu.

Odlazak u Chamonix, grad koji je baza skoro svih uspona na Mont Blanc, planirali su krajem jula. Vremenska prognoza je presudila da to bude nedjelja, 28. juli. Kada su krenuli iz Jablanice čekalo ih je 1.250 km do Chamonixa. Cjelonoćna vožnja autoputevima nije bila nimalo zanimljiva. U Chamonixu ih je dočekala kiša. Za razliku od Jablanice i 40°C, došli su na ugodnih 20°C. Prijavili su se u kamp i kišno popodne prespavali u autu. Nekad oko 17 sati kiša je prestala i konačno su postavili šator.

Sutradan, u utorak, susreli su kolege iz Zagreba, koji su također planirali uspon na Mont Blanc te su se odlučili udružiti u ovom poduhvatu. U srijedu ujutro počeli su se spremati za polazak na vrh. Otišli su autom do Saint Gervaisa, a onda tramvajem do polazne stanice uspona na Mont Blanc - Nid d'Aigle (Orlovo gnijezdo) na 2.372 m nadmorske visine. Odatle su se zaputili prema domu Tete Rousse (3167 m), gdje su stigli u srijedu oko 19 sati i tu i prenoćili. Noć na Tete Rousse je jedna od najtežih, zbog aklimatizacije i prilagođavanja velikoj visini.

Probudili su se u četvrtak u pet sati ujutro, a četiri sata kasnije stižu na Refuge du Gouter (3817 m), gdje je prelijepi dom koji stoji na samoj ivici stijene. Ubrzo su krenuli do skloništa Valot na 4362 m, a na putu do tamo sreli su ekipu iz Bugojna koja se vraćala sa vrha. Ipak, nisu se zaustavili i noćili u skloništu Valot, već su nastavili dalje prema vrhu, te se već u četvrtak oko 15:30 sati ekipa našla na 4.810 m iznad mora, na vrhu Alpa. Osjećaji su im bili pomiješani: radost i umor, zadovoljstvo i glad, ushićenje i briga za silazak sa vrha. Nakon kratkog odmora i fotografisanja za uspomenu krenuli su nazad. Tada su bili na pola puta do konačnog cilja.

U Refuge du Gouter sišli su u 18:30 sati, premoreni, dehidrirani i izgorjeli od sunca. Nakon kratkog predaha nastavili su spuštanje niz zapadnu stranu planine, gdje su morali preći "kuloar smrti", mjesto gdje se desi najviše nesreća pri usponu na Mont Blanc. Ubrzo su se našli u domu na 1.700 metara visinske razlike, uz 12.200 potrošenih kalorija za 16,5 sati.

Pri silasku su se mimoišli sa planinarima koji kreću na uspon. Osjećali su ljubomorne poglede, iste one koje su oni upućivali drugima prije dva dana. Sjeli su u voz i stigli do auta u Saint Gervaisu, potom su krenuli u kamp. U subotu su se već spremali za povratak kućama, a u nedjelju rano ujutro stigli su nazad u Jablanicu.

Palići nakon svega ističu da Mont Blanc nije vrh za potcijeniti, da se potrebno izuzetno fizički spremiti te da su bh. planine idealno mjesto za to. Ističu kako bez odlične ekipe ne treba ni pomišljati na odlazak u Alpe, a njih je bilo šestorica: osim Nermina i Adija iz Jablanice, tu su bili Tonči, Denis, Sead i Šime iz Zagreba.