Klix.ba u Sofiji: Posjetili smo grad koji "leži na historiji", a sličniji nam je više nego što mislimo
Već pri samom slijetanju na aerodrom u Sofiji dočeka vas jezik koji uspijevate razumjeti, natpisi na ćirilici koji su smisleni da vam Google Translate i nije neophodan, a kako vas put vodi ka samom centru obrisi historije koje donosi arhitektura za rezultat daju da vam cijeli taj krajolik djeluje blisko i poznato.
Sofija, prijestolnica Bugarske i grad koji se nalazi u podnožju planine Vitoše, ima više od million stanovnika od ukupno sedam miliona u cijeloj državi, a pored toga što je administrativni centar – istovremeno je i kulturno središte države.
"Grad koji leži na historiji", tako ga je opisao vodič dok je pojašnjavao šta su velelepne građevine koje smo imali priliku vidjeti značile kroz godine.
Glavna gradska ulica nosi naziv Vitoša, a dok vas pogled niz ulicu i drvored s obje strane vodi na kupolu Crkve Svete Nedelje, okrenuvši se na suprotnu stranu možete vidjeti obronke upravo Vitoše – planinskog masiva čiji oblik također podsjeća na kupolu, a zapravo je nastala kao rezultat vulkanske aktivnosti.
Kasnije je oblikovana polaganim savijanjem slojeva granitnih stijena i nizom postepenih izdizanja područja. Premda podsjeća na kupolu, zapravo se sastoji od koncentričnih visoravni koje se u slojevima izdižu jedna iznad druge. Uz brojne autobusne linije i žičare, lako je dostupna planinarima i izletnicima.
Ulica Vitoša vrvi od života - od prolaznika koji šetaju centrom, turista koji znatiželjno razgledaju i posjećuju brojne suvenircice te lokalaca koji su odlučili popiti kafu ili ručati u nekom od brojnih restorana i bašta koje su postavljene na ulici.
Prvi utisak koji grad ostavlja jeste živost, dok usput prepoznajete ili tek nagađate šta bi riječi koje u prolazu čujete mogle značiti, a pred vama se pruža pogled ka bogomolji koja se nazire na kraju ulice.
Četiri bogomolje u stotinjak metara – zvuči li poznato?
Put niz Vitošu vas vodi upravo do kupole koja se može vidjeti sa samog početka ulice, a radi se o pravoslavnoj crkvi koja nosi naziv Sveta Nedelja.
Hram Svete Nedelje datira iz 10. stoljeća, a kroz godine je pretrpjela razaranja i više puta je rekonstruisana. Sadašnja zgrada hrama je među najvažnijim znamenitostima Sofije. Projektovao ju je poznati bugarski arhitektonski tim Vasiljev- Colov.
Tek nekoliko minuta od Crkve Svete Nedelje nalazi se jedina funkcionalna džamija u bugarskoj prijestolnici, a radi se o Banya Bashi džamiji.
Džamiju je projektovao poznati osmanski arhitekta Mimar Sinan , a završena je 1566. godine, tokom godina kada su Osmanlije imali kontrolu nad gradom. Džamija je dobila ime po izrazu iz turskog jezika Banya Bashi, što znači mnogo kupatila.
Posebna karakteristika džamije je da je zapravo izgrađena preko prirodnih termalnih banja, a čak se može vidjeti i para kako se diže iz otvora u zemlji u blizini njenih zidova.
Nekoliko stotina metara udaljena od džamije nalazi se i katolička Katedrala Svetog Josipa, a nekih 300 metara od katedrale nalazi se i Sinagoga. Upravo je činjenicu da se u nekoliko stotina metara nalaze četiri bogomolje istaknuo i vodič, hvaleći se "jedinstvenošću".
Međutim, goste iz Sarajeva je to podsjetilo upravo na glavni grad Bosne i Hercegovine koji se često hvali titulom "evropskog Jerusalema". Također, hvalili su se Bugari i činjenicom da na kao prijestolnica tek na nekoliko minuta udaljenosti imaju planinu, što je još jedna karakteristika upravo glavnog grada BiH.
Titula grada koji leži na historiji
Šetnja ulicama centra grada odvest će vas kroz brojne podzemne prolaze koji u ovom gradu mijenjaju pješačke prelaze na saobraćajnicama, a interesantno je da u njima možete pronaći izložene artefakte stare i po nekoliko hiljada godina.
Radovi na iskopavanju tokom izgradnje metroa otkrili su riznicu rimskih ruševina od prije skoro 2.000 godina, kada se grad zvao "Serdica", stoga ne iznenađuje da se Sofija naziva "gradom koji leži na historiji".
Arheološko nalazište Serdica nalazi se u neposrednoj blizini Banya Bashi džamije, a predstavlja izgubljeni antički grad koji na ovim prostorima postojao još i prije dolaska Rimljana. Najranije spominjanje ovog grada datira od 29. godine prije nove ere kada je dokumentirano da su napali rimskog generala dok je bio na putovanju. Međutim, keltski artefakti pronađeni na tom području dokazuju da je okupacija počela mnogo ranije.
Legenda kaže da se isti rimski general – M. Licinius Crassus – kojeg su napali Serdi, vratio naredne godine s vojskom da ih kazni, i tako je započela rimska vladavina u ovom mjestu. Serdica je postala veoma važan grad u Rimskom carstvu. Pod vlašću cara Dioklecijana, grad je postao glavni grad provincije Dacia Mediterranea. Čak se kaže da je Konstantin Veliki razmišljao o tome da Serdicu učini prijestolnicom carstva prije nego što je na kraju izabrao Konstantinopolj.
Na arheološkom nalazištu nalaze se ostaci osam ulica, crkva, rimske terme i kuće, a možete čak i jesti u restoranu koji gleda na drevnu Serdicu.
Ono po čemu je grad još poznat jesu termalni izvori, a na česmama u gradu možete nasuti vodu čija temperatura varira od 21 do 54 stepena. Stanovnici nerijetko dolaze nasuti vodu kako bi se osvježili, ali i ponijeli je kući za piće.
Zelene ulice centra vodit će vas do brojnih fontana, zelenih parkova koji tokom sunčanih dana obiluju posjetiteljima, djecom koja se igraju na travi, pasa koje vlasnici šetaju, kao i do penzionera koji igraju šah. Prolazeći kaldrmom put će vas navesti i do džamija koje su nerijetko prenamijenjene u različite muzeje ili druge svrhe, zgrade Predsjedništva, bazilike Svete Sofije sve do katedrale Aleksandra Nevskog.
Izgrađena u neovizantijskom stilu, služi kao katedralna crkva bugarskog patrijarha i jedna je od 50 najvećih hrišćanskih crkvenih građevina po obimu na svijetu. To je jedan od simbola Sofije i primarnih turističkih atrakcija. Može da primi 5.000 ljudi, a spada među 10 najvećih pravoslavnih crkvenih građevina.
Istovremeno je i najveća katedrala na Balkanu, smatra se da je do 2000. godine bila najveća završena pravoslavna katedrala. Katedrala je nastala u čast ruskim vojnicima koji su poginuli tokom rusko-turskog rata 1877-1878. godine, usljed kojeg je Bugarska oslobođena od osmanske vlasti. Pozlaćena kupola katedrale je visoka 45 m (46,3 m s krstom), a zvonik doseže 53 metra.
Šetnja glavnim gradom Bugarske odvest će vas do brojnih monumentalnih građevina koje su kroz historiju imale različite svrhe, a danas su prenamijenjena u sjedišta ministarstava, državnih institucija, muzeja ili kulturnih organizacija.
Bogata historija Bugarske koja seže od antičkih vremena, preko Rimljana, Osmanlija, kraljevine pa do uspostavljanja Republike ostavila je traga na ulicama glavnog grada koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Naravno tu su i primjerci socijalističke brutalističke arhitekture zbog čega uz svu mješavinu historije neodoljivo podsjeća na gradove Balkana.
Uz valutu čija je vrijednost jedna konvertibilnoj marki, brojnim restoranima, kafićima s širokom ponudom – počev od tradicionalne hrane do popularnih svjetskih kuhinja, ali i američkih lanaca brze hrane – Sofija nudi raznoliku ponudu, a uz sve to je i jednostavna za navigaciju.
Šarolika ponuda, ulice koje i kad su ispunjene posjetiteljima ne ostavljaju utisak gužve, "poznati" jezik, bezbroj muzeja, kafića, restorana, parkova i fontana – Sofija sveukupno ostavlja dojam živog i razigranog grada koji na neki način prkosi stereotipima o Bugarima kao hladnim ljudima s istoka.
Nakon što spakujete kofere, zaključak koji se nameće jeste da grad koji možda nije na vašoj bucket listi itekako vrijedi posjetiti te da je sve ono što vidite mnogo sličnije našoj kulturi nego što se činilo prije samog dolaska.
