Miris jeseni sa skrivene planine Zec: Pitomi i bogati kraj na granici riječnih slivova
Kad se s magistralnog puta M-17 u Ostrošcu usmjerite preko visećeg mosta i krenete nizati kilometre s drugu stranu Neretve ne morate kao mi ići prema Zec planini, ali dobro bi bilo da je tako. Zec planina idiličan je krajolik na dohvat ruke, a i ipak tako miran i dalek, ostavljen u nekom drugom prostoru i vremenu.
Treba vam bar 45 minuta vožnje prema zapadu kroz nebrojeno mnogo sela i zaselaka, da dođete do Buturović polja, odakle vas cesta vodi kroz dolinu Klisa prema Zec planini. Dvadesetak minuta dalje cestom koja je dijelom makadamska, a jednim dijelom i asfaltna, nailazite na most na rijeci Neretvici u mjestu Kragulja. Od tog mosta kažu da sat vremena dalje teškom makadamskom cestom nalazi se Fojnica, a mi skrećemo lijevo prema odredištu, Zec planini. Ispred vidimo zelene krajolike, vatromet jarkih jesenjih boja i snijeg na vrhu planine.
Prolazimo kroz lokalitet Klis kojeg sačinjava tridesetak sela, od kojih mi dolazimo do Plavuga, jednog od onih koji se nalazi najisturenije prema planini. Nadmorska visina je već oko 1.050 metara, a gledamo potpuno razrušeno mjesto u posljednjem ratu, mjesto koje je iseljavano iz socijalnih razloga i u vrijeme bivše države.
Kraj je bogat kalemljenim i divljim jabukama, kruškama, bere se najbolja brusnica, a ljudi koje susrećemo su susretljivi i razgovorljivi kao malo gdje. Šetamo kroz tihe bukove šume, sve je idilično jesenje, lišće ispod noga prigušuje korake dok tražimo izvor Plavuškog potoka, kojeg nalazimo nacrtanog u starim austro-ugarskim vojnim kartama.
Nailazimo i na par koliba koje za smještaj koriste proizvođači drvenog uglja. Šumske peći rede punom parom, a ljudi trljaju zadovoljno ruke i od ovog se može zaraditi novac za život. Planina je bogata, daje ljudima i šakom i kapom, ako oni poštuju nju, a ona hoće njih.
Idlično djeluje i stočarske nastambe koje su puste u ovo doba godine, ali mi idemo dalje prema snježnoj kapi na vrhu koji se zove Gunjača, na 1.845 metra. Uspon je sve teži, korak umorniji, ali cilj da se dohvatimo snijega nas nosi dalje. Najviši vrh Zec planine je Smiljeva kosa, visoka 1.871 metara dok se u nekim starijim izvorima kao najveći vrh navodi Zečja glava, visoka 1.845 metara nadmorske visine. Nakon svih uspona pogled na prostranstva koja su ostala iza nas najbolja je nagrada.
Dalje na visoravni pola sata hoda daleko nalazi se jezero, ispod vrha Vitreuša. Vitreuša je visoka 1.919 metara. Dobila je naziv po vjetru koji na njoj vazda puše. S Vitreuše je vidljiv izvor Vrbasa koji se nalazi na 1.715 metara. Na 1.510 metara nadmorske visine izvire rijeke Neretvica, najvažnija pritoka Neretve. Planina Zec je tačno na granici slivova, vode koje na jednu stranu Neretvica nosi prema Jadranu, a one s druge vakufske strane Vrbas odnese prema Crnom moru. Na granici je, čini se, uvijek zanimljivo.
