Mogorjelo: Jedinstveni antički lokalitet turistički nedovoljno iskorišten
Kad izađete iz užeg centra ove male hercegovačke opštine i krenete ka jugu, nakon desetak minuta šetnje turistička signalizacija vodit će vas prema vjerovatno najbolje očuvanom antičkom spomeniku u našoj zemlji, koji datira još iz 1. stoljeća. Na idiličnom lokalitetu Mogorjela pod čempresima i sada lako možete zamisliti kako neretvanskom dolinom, kroz vinograde i šumarke idu rimske legije.
Logor ili vila
Istraživanja Carla Patscha od prije 120 godina govore da je se objekat sastojao od više faza. Vjeruje se da je prvotno korišten kao zemljoradnički centar (villa rustica fructuaria). Patsch je smatrao da se Mogorjelo koristilo kao rimski kaštel, jedna u nizu utvrda između Krke i Neretve. Jaki bedemi, čije se osnove i danas vide, upućivale su da je na tom mjestu bio logor. Drugi istraživači su prezentirali tezu da je na ovom lokalitetu bio veliki posjed, utvrđena villa rustica, što je neosporno za period nakon obnove poslije razaranja Gota, koje je uslijedilo iza 4. stoljeća.
Lokalitet je prošao cijeli niz arhoeloških i istraživačkih radova, kao i konzervacija, te se danas nalazi u vrlo dobrom stanju. Dok šetate Mogorjelom možete doživjeti to daleko doba u prvom licu, južno gledate vinograde, istočno konje u trku iz obližnjeg kluba, samo pogled ka zapadu kvare postrojenja Željeznica Federacije BiH.
Pogled kvari željezničko postrojenje
Neobično je kako pored naših najvećih kulturno historijskih spomenika, kao što je ovaj ili nekropola stećaka na Radimlji, imate izgrađene važne prometnice ili industrijske objekte. Nekoropla stećaka grubo je još prije pedesetak godina saobraćajnicom podijeljena na dva dijela, a ovdje su pruga i velika postrojenja željeznica doslovno na dvadeset metara od antičke vile.
Dojam koji imate dok šetate lokalitetom koje je bilo vrlo živo i prije dvije hiljade godina je da je prostor i danas lijepo održavan, ali da jednostavno nedostaje posjetitelja.
Istog je dojma i Mato Dragičević, čovjek čija porodica već decenijama vodi ugostiteljski objekat uz sam lokalitet Mogorjela.
Problemi lokalnih ugostitelja i turističkih radnika
"Nedostaje posjetitelja, posebno zimi. Ljeti se još i može nekako živjeti od turizma, ali zimi jako slabo", govori nam domaćin koji ponavlja narativ kojeg će vam ispričati svaki drugi turistički radnik u Hercegovini.
Radi se, ali ne na pravi način, od turizma se ne može živjeti – samo su neke od poruka koje vam iskreni ugostitelji govore bez obzira na opštinu.
Dragičević, čiji brat s dosta uspjeha vodi obližnji konjički klub, s ponosom predstavlja radove na vinskom podrumu kojeg gradi za novu sezonu.
"Nama je raditi, to se ne može promijeniti. Ova ljepota koje Hercegovina ima prije ili kasnije omogućit će i nama da lakše živimo od naše djelatnosti", govori nam Mate.
Čapljina, samim time i Mogorjelo, nije dovoljno dobro povezano sa okolnim centrima, mnogo se govori o marketingu i oglašavanju, koje je sporadično i nesihronizirano. Svi su stava da vrijeme prolazi, a da turistički proizvod koji se može kreirati na ovim područjima, prvenstveno zbog kulturno historijskog bogatstva, nije na pravi način kapitaliziran.
Prepoznajete li koje sarajevsko naselje je na fotografiji snimljenoj davne 1954. godine?
