Pored službenog naziva, lokalno stanovništo Pelješca, ovaj mali otok zove još i Govan ili Govanj. Otok se nalazi u zaštićenom Malostonskom zaljevu, gdje ga okružuju uzgajališta školjki, most Bistrina na kopnu i mali poluotok Ostrog te obližnje naselje Hodilje na Pelješcu.
Na Otoku života, pomalo banalno, živi samo jedna osoba. Riječ je o starici Prosperi Pavić koja na otoku živi osam desetljeća te ga nema namjeru napuštati. Povremeno je posjete sin i unuk.
Nekad je ovaj otočić pripadao obitelji Bandur iz Hodilja. Kad se u njega zaljubio jedan od tada najbogatijih ljudi dubrovačkog kraja, bankar, trgovac i brodovlasnik Božo Banac, 1935. godine otočić mijenja vlasnika.
Na otoku je tokom godina izgrađeno 11 objekata koji su se koristili za privatne i javne potrebe. Na njemu su bila skladišta za parobrode koji su dovozili robu za Pelješac. Banac je za sebe izgradio dvorac na vrhu otoka. Poslije Drugog svjetskog rata, nakon nacionalizacije, prešao je u vlasništvo države, odnosno općine Ston.
Sve do 1964. godine otok je bio prilagođen istraživačkom radu stručnjaka Instituta za istraživanje mora iz Splita. Nakon njih, neko su vrijeme na otočić dolazile dječje ekskurzije, a posljednje desetljeća gotovo je posve napušten.
Gusto je pošumljen mediteranskim raslinjem, njegova površina iznosi 11 000 kvadrata, a dužina obalne crte 390 metara te pripada općini Ston.
