Nacionalni spomenik koji propada: Kako danas izgleda jedna od najranije sagrađenih džamija u BiH
Selo Kotezi nalazi se na početku ceste koja kroz Popovo polje od Ljubinja vodi ka Trebinju. Pregršt kamenih objekata u klasičnom hercegovačkom kršu i pogled na veliko polje u daljini. Selo je posljednjih godina nosilo i priču o dvije starice, jedine njegove stanovnice, koje čuvaju Koteze, njegovu crkvu i džamiju. U vrijeme kad je nedavno naša ekipa došla u Koteze nismo zatekli nikoga, moguće da su ljetni požari otjerali iz sela i njegove posljednje stanovnice.
U vrijeme osmanlijske vladavine Kotezi su se nalazili u sastavu Ljubinjskog i Trebinjskog kadiluka. Osim džamije i mekteba, knjige pišu da je selo imalo i dvije javne čatrnje, tri kule i više čardaka i stambenih zgrada. Prije tristo godina imali su prenoćište i trgovinu, a prije Drugog svjetskog rata i više od pet stotina stanovnika. Danas su ostale samo ruševine, prazne stare kuće i džamija drugačijeg izgleda i jedinstvene priče.
"Džamiju je, prema narodnoj predaji, podigao Kotezlija Mujo, najvjerovatnije u drugoj polovici 15. stoljeća. Kaže se da je on, po osvajanju Hercegovih zemalja, od sultana ovlašten, iz poreza erazi-emirije stanovnicima podijeljenih parcela Popova polja ovu džamiju napravio. Džamija je u dimenzijama 7,70 puta 10,10 i imala je četverostrešni pokrov od kamenih ploča, baš kao i njegov produžetak iznad trijema s uobičajenim sofama. I mektepsku je kućicu napravio i jedan majušni, skromni imamski stan", o džamiji u Kotezima je napisao publicista Ibrahim Kajan.
Od svega toga i sada postoji poneki zid, piše dalje Kajan, iza mihrabskog zida, u greblju, bit će da je njegov mezar ograđen kamenim pločama s omanjim bašlukom bez natpisa. Umjesto klasične munare, džamija u Kotezima ima jednu jedinstvenu kakvu ne viđate svaki dan, omanju, valjkastu, odvojenu od džamijske zgrade i podignutu na široki kameni zid. Do nje se uspinje kamenim stepenicama, dobro učvršćenim i uglavljenim poput suhozida.
Hivzija Hasandedić, najveći hroničar zbivanja tog doba, ali i islamske arhitekture u Hercegovini, za džamiju u Kotezima je napisao da arhitekturom nema slične u našoj zemlji, ali i naveo da je u njoj klanjao 1939. godine Fehim ef. Spaho, tadašnji reisu-l-ulema.
Džamija je prvi put značajno oštećena za vrijeme ustanka u Hercegovini, u periodu od 1875. do 1878. godine, srušen je krov, a i zidovi su bili oštećeni. Kasnije je, kažu, bila fino obnovljena. Potpuno je stradala 1942. godine kad je s nje skinut krov, a porušen je i mekteb. Od te godine džamija je van funkcije, a od 1950. je pod određenim odlukama zaštite države.
Ipak, na tom mjestu, osim table koja vam navodi da je objekt nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, ne možete naći ništa što je ova država ili neki njen niži nivo vlasti učinio da zaštiti džamiju. O njoj sada svjedoče pokoji tekst u medijima i priče da je nastala na samom početku dolasaka islama u ove krajeve.
Kotezi, iako kriju ovaj vrijedni spomenik, nisu dio nijedne turističke rute, posjećuju ih nažalost samo dokoni novinari i fotoreporteri, željni drugačijih priča i kadrova, svjesni činjenice da džamija u Kotezima pamti vremena kad je politička geografija ovih prostora izgledala drugačije, a selo bilo puno života.
U Koteze bi možda prije svega trebalo dovesti ljude, one putnike namjernike koji mogu cijeniti građevinu i njen historijski značaj. Kasnije bi njena obnova bila mnogo lakša, a slika ovog kraja potpunija.
