Osim što je najčišće, Bajkalsko jezero je impresivno i čarobno zimi

Fotografkinja Kristina Makeeva iz Moskve, dok se spremala za put, kaže da nije ni sumnjala koliko će jezero biti veličanstveno i divno. S društvom je na jezeru provela tri dana, a kaže kako nisu ni spavali od velike uzbuđenosti. Vrijeme provedeno tamo iskoristila je kako bi napravila zadivljujuće fotografije.

Bajkalsko jezero je s dužinom od 636 kilometara, maksimalnom dubinom od 1.637 metara i 1.600 životinjskih i biljnih vrsta, odličan svjedok historije Zemlje. Osim Bajkalskog, postoje samo dva jezera koja su dublja od 1.000 metara - jezero Tanganjika (1470 m) i Kaspijsko jezero (1025 m).

U nekim dijelovima jezera led izgleda poput ogledala i stvara idealnu refleksiju. Mnogi ga koriste za klizanje ili vožnju biciklom. Neki hodaju nekoliko stotina kilometara i spavaju u šatorima na ledu.

Led, međutim, nekada zna i pući. Kada je veliki mraz, pukotine dijele led na različitim područjima. Dužina ovih pukotina je od 10 do 30 kilometara, a širina je od dva do tri metra. Pukotine se dešavaju svake godine, otprilike na istim područjima jezera. Zahvaljujući pukotinama, ribe u jezeru ne umiru od nedostatka kisika. Generalno, led na Bajkalskom jezeru nosi mnogo enigme, a većina formacija izaziva interes naučnika.

Led na jezeru će se zadržati do maja, ali već u aprilu niko ne kliže na njemu ili vozi bicikl. Mjehurići na ledu se razvijaju iz metana koji proizvode alge. Jedina rijeka na svijetu koja teče iz jezera je Angara, a sve ostale rijeke, njih blizu 500, se ulijevaju u njega.

Postoji legenda da je Bajkal bio starac sa 336 sinova i jednom kćeri, rijekom Angarom, koja istječe iz jezera. Navodno je surovi, strogi Bajkal namjeravao udati kćerku za Irkuta, a ona se zaljubila u Jeniseja. Jednom, dok joj je otac spavao, iskrala se i pobjegla sa svojim voljenim. Kad se Bajkal probudio i vidio da mu je kćerka otišla, pobjesnio je. Orkanski vjetar je dizao ogromne talase, lomio drveće, zvijeri su se razbježale, a ribe pobjegle na dno jezera. Čak je odlomio stijenu s planine i bacio za odbjeglom kćerkom. Stijena je, navodno, pala na grlo. Umirući, Angara je plakala i molila da joj da malo vode i oprosti, a umjesto vode dobila je očeve suze. Hiljadama godina od tada voda Angare pomiješana sa suzama ulijeva se u rijeku Jenisej.