Najveći grad Mediterana
116

Priča o Barceloni, gradu najvećih umjetnika - Antonija Gaudija i Lea Messija

Pogled na grad iz Parka Guell (Foto: Klix.ba)
Ima tih gradova koji liče na neke druge, građenih po uzoru na starije gradove, oponašajući nečije ideje. Sve suprotno od toga vrijedi za najveće središte Mediterana, neponovljivu Barcelonu, piše iz Katalonije reporter portala Klix.ba.

Malo je gradova na cijelom svijetu kojeg znani i neznani toliko hvale kao što je to glavni grad Katalonije. Ipak, dok ne prošetate La Ramblom ili nekim ulicama koje se križaju s Avenida Diagonala, sve to će vam djelovati pretjerano. Ipak, svi oni su u pravu.

Da biste vrijedili morate se učiniti rijetkima, poznata je maksima. Barcelona se od svojih početaka izdvojila posve originalnim rješenjima te davajući slobodu umjetnicima stvorila posve unikatan izričaj.

Trebalo je hrabrosti i vizije pa prije skoro 200 godina vjerovati idejama urbaniste Ildefonsa Cerdàe koji je osmislio razvoj grada složen od prepoznatljivih oktagona. Na uglovima "zarezane" zgrade trebale su dati bolju preglednost i prozračnost, ali su stvorile i posve jedinstven izgled ovog prelijepog grada.

Kad je baza tako smjela, onda ni dalja rješenja nisu mogla biti manje revolucionarna. Desetine graditeljskih velemajstora ostavili su svoj pečat na Cerdàovim konturama popunjavajući njegov kostur arhitektonskim bravurama.

Najbolji od svih bio je Antonio Gaudi. Jedinstven i drugačiji utisnuo je u Barcelonu tako osobit lični pečat da je od ovog mediteranskog velegrada napravio graditeljski vatromet ideja, oblika i vizura. Počevši od svog remek djela fantastične crkve Sagrada Familia, koja ni nakon 140 godina još nije dovršena, nevjerovatno Parka Guell ili neke od glasovitih kuća (Batllo, Mila, Vicens, ...) Gaudi je u najvećem gradu Katalonije ispisivao genijalnu priču bježeći od ravnih crta i dosade.

Barcelona je jedan od onih gradova u kojem ćete pomisliti da nema ružan objekat, ali to nije kao u nekom Beču ili Berlinu gdje sve izgleda kao tehnički crtež, ovdje genijalnost proizilazi iz nenadmašnog akvarela koji se u svojim bljeskovima pretvara u najljepše građevine ovog svijeta.

Ono što je Barceloni Gaudi napravio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće posljednje dvije decenije ponovio je argentinski umjetnik Lionel Messi. Baš kako Barcelona u prvi plan ističe arhitektonska remek djela velikog Antonija, tako je svoje mjesto u gradskoj hijerarhiji i scenografiji zauzeo rastom mali Argentinac. Vjerovatno da danas nema koraka u prijestolnici Katalonije gdje nećete vidjeti biljeg po mnogima najboljeg nogometaša svih vremena. Kulminacija će biti na mitskom stadionu Camp Nou i pripadajućem muzeju u kojem Messi ima ulogu značajniju nego Isus u Sagrada Familia.

Kako je Gaudi umro prije nego je dovršio svoje krunsko remek djelo, tako je i Messi pod teretom života napustio Barcelonu pa za petrodolare prodaje lažnjake daleko od La Ramble.

Baš kao što Xavi na klupi Barce proba kao jedna u nizu reinkarnacija legendarnog Pepa Guardiole vratiti Barcu na vrh svjetskog nogometa, tako svi ostali s ovom mediteranskom metroplom žele prevazići ekonomsku krizu izazvanu pandemijom i hronični manjak turista. Standardi u svakom pogledu u gradu Gaudija i Messija su najviši mogući.