Proveli smo dva dana na Vranici i Prokoškom jezeru: Prizori koje smo zabilježili oduzimaju dah
Vranica je najviša planina srednje Bosne sa osam vrhova iznad 2.000 mnv.
Na Vranici se nalazi i Prokoško jezero na visini od 1.636 mnv koje spada u kategoriju "spomenik prirode – III". Nekada se u samom jezeru nalazio i endemični primjerak vodozemca Triton, ali zbog nebrige države više se nažalost tu ne može pronaći.
Područje oko jezera ljeti obiluje turistima iz svih krajeva i nije baš lako naći mirnu lokaciju iako se nalazite na visini iznad hiljadu i pol metara.
Zimi je Prokoško jezero idilični raj za sve ljubitelje mira i tišine, kao i one koje vole snijeg. Zimi na jezeru ne radi niti jedan ugostiteljski objekat, niti ko ostaje da prezimi. Tako da imate čitavo jezero i čitavo selo na raspolaganju za svoj užitak, a kad ima dovoljno snijega možete hodati i po krovovima kuća.
Ipak, nije posjećeno jer zbog loše infrastrukture nije moguće doći autom do jezera već kad ima dosta snijega mora se ići pješice i savladati oko 700 metara visine.
Preporuka zimi jeste koristiti krplje ili turne skije.
"Turisti iz Evrope bi dali sve za ovo što vi imate ovdje i da mogu da uživaju u ovom miru", rekli su nam planinari iz Belgije.
Mi smo prenoćili kod domaćina Slađe u njegovoj "Kolibi" gdje smo imali mnogo više od onoga što smo očekivali i čemu smo se nadali. U planini je sasvim dovoljno da je toplo tamo gdje boravite, tako da sve ostalo što dođe dodatno na to je luksuz koji se zna cijeniti.
U organizaciji P.D. Želježničar prvi dan nakon samog izlaska na jezero skijali smo Smiljevu kosu, a drugi dan nakon ranog starta smo pristupili vrhu Treskavica gdje su nas dočekali led i vjetar, kao i nestvarni prizori oblaka koje je vjetar tjerao preko nas i oko nas.
Za kraj, važno je napomenuti da nijedan zimski uspon nije siguran bez adekvatne opreme, dobrog poznavanja terena ili vodiča.