Put u Svetu zemlju: Prošetajte ulicama Jerusalema, Tel Aviva, Betlehema...
Planiranje puta je uvijek komplikovano, a naročito za one koji putuju samo sa ručnim prtljagom, jer nikad ne možete znati šta vam može zatrebati kilometrima daleko od kuće. S obzirom da sam i ovaj put odlučio koristiti usluge jeftinog avioprijevoza morao sam se ograničiti samo na ručni prtljag, odnosno ranac od nekih 25 litara, u koji sam smjestio samo najbitnije stvari za 10 dana boravka u Izraelu i Palestini.
Znao sam da to područje nije sigurno i da je posljednjih godina bilo poprište čestih sukoba, ali uprkos tome želja za istraživanjem je bila mnogo jača i preovladala nad razumom.
Moram priznati da se nisam nešto naročito organizovao za put na koji sam ponio nekoliko stvari za presvući, pribor za ličnu higijenu, fotoaparat, stativ, pasoš i naravno dovoljno novca da mogu preživjeti 10 dana.
Fascinantni Tel Aviv
Avionom sam došao na Međunarodni aerodrom Ben Gurion u Tel Avivu i prve impresije su već bile na pomolu. Na prvi momenat to je bio jedan običan aerodom kakav možemo vidjeti i u većini evropskih gradova, međutim ono što je mene fasciniralo je stil gradnje, oblik predvorja terminala i fotografije okačene na zidove hodnika koje oslikavaju istoriju izraelskog civilnog vazduhoplovstva.
Odatle sam vozom došao do hostela koji sam rezervisao nekoliko dana prije. Naredni dan je bio rezervisan za razgledanje Stare Jafe, koja je u davna vremena bila poznata po posebnoj vrsti narandže. Ta narandža je bila neobično debele kore i bila je veoma cijenjena kod trgovaca zbog izdržljivosti transporta brodovima do velikih evropskih luka, jer dok stigne brodom, kora dođe na odgovarajuću debljinu, a kvalitet narandže se ne mijenja.
Stara Jafa je dio Tel Aviva i nalazi se na krajnjem jugu grada. Predstavlja jedan od najstarijih gradova na svijetu, a pretpostavlja se da je star 4000 godina.
Poznat je po mnogobrojnim muzejima, egzotičnim parkovima, restoranima, ali i pijacama na kojima bukvano možete kupiti i iglu i lokomotivu. Ono što je najznačajnije za Staru Jafu je njena luka za koju se veže legenda da se baš tu ukrcao prorok Jona, (Junuz) koji je po svjedočanstvu Biblije i Kur'ana tri dana i noći boravio u utrobi kita.
Tel Aviv je prepoznatljiv po dugačkoj pješčanoj plaži idealnoj za one koji se bave surfanjem i nije neobično vidjeti na stotine ljudi koji satima pokušavaju uloviti onaj pravi talas. Duž obale je izgrađeno mnoštvo poznatih svjetskih hotela i restorana što daje jasnu sliku o tome da je ovaj grad prvenstveno posvećen turistima, pa tek onda lokalnom stanovništvu kojih ima oko 405.000.
Ono što je veoma interesantno turistima je White City koji predstavlja najveću grupu zgrada u svijetu izgrađenim u internacionalnom stilu poznatom kao Bauhaus. Riječ je o blizu 4.000 zgrada koje su dizajnirali jevrejski arhitekti koji su studirali u Bauhaus školi u Njemačkoj, a koji su emigrirali tokom nacističkog perioda.
White City je 2003. godine stavljen na UNESCO- ovu listu svjetske kulturne baštine.
Put u Sveti grad - Jerusalem
Poslije Tel Aviva naredna destinacija je bio Jerusalem do kojeg se za 4 eura i tridesetak minuta vožnje stiže autobusom ili vozom. Jerusalem je potpuno drugačiji od prethodnog grada, prije svega stilom gradnje, a "drugačiji" je i narod, jer tu zajedno žive i Palestinci i Izraelci koji, koliko sam ja mogao primjetiti, funkcionišu dobro ili je to samo pretvaranje zbog turizma, jer i jedni i drugi imaju ogromnu novčanu korist od toga.
Sveti grad, kako ga mnogi zovu, se sastoji od modernog dijela i starog grada koji je opasan zidinama u koji je moguće ući kroz jednu od osam kapija, a podijeljen je načetiri nejednaka dijela, muslimansku čevrt, hrišćansku četvrt, jermensku i jevrejsku četvrt.
Jerusalem je glavni grad države izrael, ali isto tako palestinci istočni dio grada smatraju prijestolnicom Palestine. Međutim Izrael to ne priznaje, iako se teritorijalno nalazi na istorijskoj regiji Palestine.
Može se reći da je ovo grad tri najveće svjetske religije, judaizma, hrišćanstva i islama, jer se u njemu nalazi Zapadni zid ili Zid plača, najsvetije mjesto Jevreja, zatim grob i mjesto gdje je razapet Isus Hrist, sveto mjesto za hrišćane i džamija pod nazivom "Kupola na stijeni" ili Aksa džamija, drugo po značaju sveto mjesto za muslimane.
Ulice Jerusalema su isprepletane uskim prolazima, prepunim raznoraznih prodavnica suvenira, kafe i brze hrane specifičnim za arapske zemlje. Nije neobično da u pet minuta vidite ultraortodoksne Jevreje sa svojim skupocijenim šubarama i mantilima koji se vraćaju sa molitve, Palestince sa tradicionalnim arafatkama na glavi i grupu pravoslavnih sveštenika koji razgovaraju sa fratrima, a sve njih na oku drži nekoliko naoružanih izraelskih vojnika.
Međutim stiče se utisak da je to svakodnevnica i da mnogi lokalci više ne obraćaju pažnju na sve te "neobične" momente koji mogu zbuniti onoga koji je prvi put u Svetoj zemlji.
Put me dalje odveo do palestinskog grada Ramale, koji je od Jerusalema udaljen 15-ak kilometara i moguće je doći gradskim autobusom za sedam šekela (izraelska valuta, 1 euro = 4,7 šekela ).
Kafa u gradskoj kafani u Ramali posebno iskustvo
Ramala, ali i cijela Zapadna obala se umnogome razlikuje od Izrela, prije svega po kavalitetu puteva i zgrada koji su znatno lošijeg kvaliteta, zatim u troškovima života, jer u Ramali tradicionalno palestinsko jelo Šavarma košta dva eura, dok ga u Jerusalemu nije moguće naći ispod osam pa čak i 12 eura.
Ukoliko dođete u ovaj grad nipošto ne propustite gradsku tržnicu i popiti kafu u gradskoj kafani u kojoj se uz nargilu i domaću kafu raspravlja o svjetskoj politici, odigra po neka partija domina i s vremena na vrijeme dobaci zgodnoj djevojci koja u tom momentu prođe ulicom.
Stekao sam utisak da su Palestinci neposredni i miroljubivi ljudi koji u svakom momentu bez imalo kolebanja priskaču u pomoć radoznalim putnicima koji su se zadesili u gradu. Ramala je i grad poznat po tome što je u njemu sahranjen najvažniji palestinski vođa i veliki borac za očuvanje palestinske teritorije, Jaser Arafat.
Zid koji razdvaja Palestinu i Izrael
Nakon Ramale put me odveo do Betlehema koji se također nalazi u Palestini i po mnogočemu je sličan Ramali. Osim što je poznat po crkvi Hristovog rođenja, on je i primjer najveće borbe protiv izraelske okupacije, pa je na svakom koraku moguće vidjeti anti-izraelske grafite i pro-palestinske parole.
U Blizini centra grada se nalazi takozvani "Wall of separation", odnosno granica koja fizički razdvaja Palestinu od Izraela, izgrađena od visokih betonskih ploča poredanih vertikalno jedna do druge i najviše podsjećaju na nekadašnji Berlinski zid koji je razdvajao Istočnu od Zapadne Njemačke.
Posljednja stanica na mom proputovanju je bilo Mrtvo more, specifično po velikoj količini soli u svom sastavu i na taj način ne dozvoljava predmetima koja imaju približno istu gustinu da potonu, a samo plivanje u Mrtvom moru više podsjeća na plutanje. Interesantno je to što se Mrtvo more nalazi 427 metara ispod nadmorske visine, sa tendencijom pada iz godine u godinu.
Bliski istok je definitivno destinacija koju bi svako ko voli da putuje trebao upisati u svoju listu, prije svega zbog kulturne, istorijske i religijske raznolikosti i spoznaje da to uprkos mnogobrojnim problemima i razlikama ipak funkcioniše, ali i zbog čudesne prirode.
Rigorozne kontrole
Već nakon deset dana boravka bio sam na putu ka svojoj posljendjoj destinaciji, Aerodromu Ben Gurion, gdje svi putnici podliježu rigoroznoj kontroli, od parafinske rukavice, do kraćeg intervjua o posjećenim mjestima tokom boravka na teritoriji Izraela i Palestine.
Od vlasnika hostela u kojem sam spavao saznao sam da ponekad policajci na pasoškoj kontroli zahtijevaju pregled fotoaparata ili mobilnog telefona, da bi se uvjerili da ni na koji način nismo prekršili zakone te zemlje, prvenstveno misleći na posjetu Palestini, fotografišući se na mjestima koja predstavljaju prkos izraelskoj politici.
Prije nekoliko sati pročitah jednu interesantnu izreku koja glasi: "Najviše volim one zemlje u kojima nisam bio", Izrael i Palestina su bile te zemlje.
