Putovanje na Samobor, jednu od najvećih srednjovjekovnih tvrđava u BiH
Prelijepa priroda, sunce i pogled na kanjoj Janjine oduševljavaju sve koji posjete ovaj prostor.
Stari srednjovjekovni grad, poznat kao ljetnikovac Kosača privlači brojne turiste, planinare i ljubitelje prirode i kulturnog naslijeđa. Upravo je cilj projekta koji je podržala Austrijska ambasada u BiH posjeta lokacijama kao što je Nacionalni park Sutjeska, Goršić polje, Zelengora i Samobor.
"Prvenstveno je akcenat na ekologiji, važnosti očuvanja životne sredine kao i kulturnih znamenitosti, a danas smo imali čast da su sa nama bili i predstavnici Austrijske ambasade Amela Veledar i zamjenik ambasadorice Dominik Urak. Posjeta Samoboru je i posljednji segment uspješno realiziranog projekta. Kroz cijeli projekat imali smo angažovane stručne vodiče iz BPK Goražde, ali i iz Banja Luke i Sarajeva. Vodiči su polaznike upoznali sa osnovama planinarenja i opasnostima koje mogu sresti u prirodi", kaže Elvedina Kadrić, inače koordinatorica projektnih aktivnosti.
Na putu do Samobora danas je postavljena i ploča na kojoj su na engleskom i bosanskom jeziku ispisani najznačajniji podaci iz bogate historije srednjovjekovne tvrđave.
Ljetnikovac Kosača
Osim što je smješten na litici brda, na nadmorskoj visini od 786 metara u masivu planine Gostun, nad kanjonom rijeke Janjine zanimljivo je da je Samobor sagradio vojvoda Sandalj Hranić Kosača (1393.-1435.), a prvi put se spominje u historijskim dokumentima 1397. godine.
Nakon njegove smrti naslijedio ga je bratić, herceg Stjepan Vukčić Kosača (1435.-1466.), koji je upravljao Samoborom i drugim utvrđenim gradovima koje su Kosače izgradile za vrijeme svoje vladavine. Samobor je bio omiljeni grad Kosača u kojem su često ljeti boravili i u njemu primali strane trgovce i poslanike.
Na pojedinim tačkama grad je širok od 350 do 400 m. Utvrđeni grad Samobor predstavljao je snažan odbrambeni sistem koji se sastojao iz tri dijela, glavne utvrde, odbrambenog bedema i jedne samostalne odbrambene kule. Južni, sjeverni i istočni dio utvrđenja bio je samo djelimično opasan bedemom jer su litice pružale dovoljnu i efikasnu zaštitu. Kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine Stari grad Samobor je pod zaštitom države od 2006. godine.
Raskrsnica puteva
Do starog grada Samobora automobilom se može stići iz Ustiprače putem za Međuriječje. Nakon kilometra vožnje u pravcu Višegrada skreće se sa magistralnog puta, prelazi most na Drini a onda makadamskom cestom kroz sela Hladila, Gornje Dvorište i Vina, što je oko sedam kilometara. Od tog mjesta je sat hoda pješačkom stazom kroz šumu do kapije grada.
Prošlost tvrđave sa koje je u srednjem vijeku kontrolisana glavna raskrsnica puteva koji su Bosnu povezivali sa Srbijom, Dubrovnikom i drugim krajevima Balkana je itekako zanimljiva.
Ova kula predstavlja jednu od najslikovitijih i najzanimljivijih građevina u kompleksima starih bosanskih tvrđava. Najveću pažnju plijeni donžon (branič) kula, nepravilne elipsaste osnove čiji su zapadni i sjeverni zid ovalni. Iako su njeni zidovi napukli ipak odolijeva vremenu.
Prema raspoloživim podacima u kasno proljeće 1465. godine Osmanlije su pod komandom bosanskog sandžak bega Isa-bega Ishakovića, zauzele Samobor, a u tvrđavi je uspostavljena stalna posada na čelu sa dizdarom. Unutar obora izgrađena je džamija, a bedemski zidovi i kule pretvoreni u tabije za topove. Utvrđenje je napušteno 1832. godine.
Unutar bedema tvrđave su razrušeni zidovi. Od ulaza u centralni i gornji dio grada prema glavnoj kuli su četiri 4 stolice isklesane u živoj stijeni. U šumi ispod grada je mezarje zaraslo u šikaru i korov. Među mezarima ističe se četvorougli nišan ukrašen sabljom dimiskijom i jabukama iznad nje. Za ovaj mezar postoji narodno predanje da je u njemu sahranjena djevojka, koja je prerušena u muško služila sultanovu vojsku da bi zaštitila brata, jedinog muškog potomka u njenoj porodici.
Začarana šuma
Polaznici škole ekologije i planinarenja danas su imali priliku čuti bezbroj anegdota i legedni koje se vezuju za Samobor i krajolik, a pričao ih je lokalni vodič, stari Ahmet Kadrić koji živi na ovom području.Jedna od legendi vezana je za period kad su Grci pokušavali osvojiti ovaj prostor.
Ahmet priča kako to nisu mogli učiniti od turske vojke koja je bila "jača" i tokom jednog od pokušaja osvajanja legenda kaže da im je vila u šumi šapnula da je to jedino moguće ako potkuju kopita konja naopako. Oni su tako i uradili i uspjeli osvojiti dio teritorije, a od tada se vjerovalo da u šumama žive vile. Jedan dio puta do Samobora tako i izgleda, kao začarana šuma.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
