Reportaža o Sarajevu u New York Timesu: Grad trajnog optimizma

Opisujući kombinaciju i usklađenost istoka i zapada koji su pomiješani u Sarajevu, najviše kroz arhitekturu, Reif Larsen u svojoj reportaži ističe: "Kad god sam šetao sarajevskim ulicama čudio sam se kako je moguće da u ovom gradu nema više turista".

Larsen je tokom svog boravka u Sarajevu razgovarao sa brojnim umjetnicima, arhitektima i dizajnerima. Obilazio je kultna sarajevska mjesta, šetao gradom s ciljem da upozna "dušu Sarajeva".

U svojoj reportaži Larsen je kratko opisao i prošlost ovog grada, rekavši kako ne postoji grad u svijetu, sličan Sarajevu a koji je u 150 godina svoje historije doživio toliko promjena i turbulencija.

"Prvi put sam pao u čaroliju Sarajeva 2008. godine. Bio sam završio svoj prvi roman i trebala mi je inspiracija za novu knjigu. Šetajući obalom Miljacke čuo sam ezan, poziv na večernju molitvu u džamiju. Brojni glasovi sa munara odjekivali su dolinom oko rijeke. Ubrzo nakon toga čuo sam zvono sa pravoslavne crkve. Bio je to jedan kolaž zvukova u gradu koji stoljećima konstruiran po načelima suživota. To je grad u kojem ćete naći džamiju, pravoslavnu crkvu, katedralu i sinagogu u krugu od 300 metara. Sa Nihadom Kreševljakovićem sam razgovarao o planinama koje okružuju Sarajevo te o tome kako je bilo teško pokrenuti teatar za vrijeme rata", između ostalog piše Larsen o svom iskustvu u Sarajevu.

Dio reportaže posvetio je i historijatu Vijećnice i tome kako se "izdigla iz pepela".

"Kada sam vidio izložbu posvećenu uništavanju Vijećnice, bio sam veoma potresen. Vidio sam na šta su ljudi spremni da urade, ali isto tako vidio sam i hrabrost ljudi koji uz umjetnost pokušavaju da podsjete šta se to desilo. Izložbu sam napustio zbunjen sa suzama u očima. Ipak, nakon nekoliko odgađanja obnovljena Vijećnica je ponovo otvorena 2014. godine", ističe Larsen.