Sasvim drugi pogled na Teheran: Grad koji nije divlji zapad Bliskog istoka
Uprkos činjenici da je Iran šerijatski ustrojena država, valja istaći kako ipak ima poprilično bogat noćni život koji je prepoznatljiv po tradicionalnim restoranima s raznovrsnom ponudom, modernim kafićima, kinima, ali i omladinskim klubovima.
Posebno je ovakva situacija u Teheranu, gradu s više od 8,7 miliona stanovnika koji je glavno ekonomsko i turističko sjedište države. Izuzmemo li Teheran, bili smo i u Kermanu, mjestu na jugoistoku države u kojem je rođen ubijeni general Qassem Soleimani, koji je znatno manja i konzervativnija sredina.
Tokom naše posjete nigdje nismo uspjeli vidjeti šerijatsku policiju, a lokalno stanovništvo kazalo nam je da ona ne kažnjava, već isključivo upozorava one koji se ne pridržavaju šerijatskog zakona. Kada je riječ o ženama, ističu da ih ova policija uglavnom opominje da stave maramu ukoliko su "gologlave", a muškarce da se primjereno ošišaju ako imaju nedolične frizure.
Isto tako, zanimljivo je da žene, barem tako tvrde muškarci s kojima smo razgovarali, u određenim segmentima imaju nešto veća prava od svojih jačih polovina. Naime, oko 60 posto vozača na ulicama Teherana su žene koje imaju pravo i na slobodan rad. Šerijatskim zakonom muškarac je dužan svoja mjesečna primanja usmjeriti na održavanje porodice, dok žena zarađuje samo za svoje potrebe.
Svakog turistu koji dođe u Iran, uzmemo li u obzir široko rasprostranjenu predrasudu da je to ultrahermetična sredina, šokirat će prizor djevojke i momka koji zajedno sjede u kafiću ili grupe momaka ili djevojaka koji na leđima nose muzičke instrumente na probu.
Saobraćaj načelno kvari pozitivan dojam o Teheranu
Za one koji nisu navikli na nešto začinjeniju hranu, Iran nije mjesto na kojem bi mogli provesti odmor. Međutim, gastronomska ponuda u Teheranu je vrlo šarolika i jeftina tako da ostaje otvorena mogućnost da ćete možda i uspjeti pronaći nešto što će zadovoljiti vaše gurmanske potrebe.
Posebno ako kažete da dolazite iz BiH, Iranci će vas objeručke prihvatiti, iako će vas neki na momente i začuđeno gledati, jer ste nešto svjetlije puti. No, zbog toga što se svaki dan ne susreću s turistima bit ćete im glavna atrakcija i stalno će vam biti na raspolaganju za bilo kakvu vrstu pomoći.
S obzirom na to da smo se zadesili u Iranu za vrijeme svojevrsne političke i vojne krize te da smo prisustvovali teheranskom ispraćaju Qassema Soleimanija, interesantno je da fanatični Iranci tokom protesta, ispraćaja značajnih ljudi ili blagdana zaključavaju svoje radnje i izlaze na ulice tako da morate ranije osigurati sve potrepštine za naredni dan. Zbog velike gužve nerijetko nastaje i metež, a u posljednjem u Kermanu je poginulo 50 ljudi.
Jedinstven je pogled s teheranskog Milad toranj, šestog najvećeg na svijetu, s kojeg smo mogli vidjeti bajkovite predjele. Međutim, ako ste osjetili potrebu da obiđete kompletan grad, taksi prijevoz u Teheranu je veoma jeftin i za svega nekoliko dolara moći ćete doći do skoro svake tačke.
Kada smo već kod saobraćaja, to je nešto što kvari načelno pozitivan dojam o ovom gradu. Zbog velike koncentracije vozila, posebno krajem radne sedmice u predvečernjim satima, na ulicama nastaje totalni metež, a saobraćajne nesreće gotovo su svakodnevnica.
Novi svijet u kojem važe drugačija pravila
Iran je neosporno značajna vojna sila i jedan od lidera na Bliskom istoku, ali ekonomski je poprilično na klimavim nogama. Većina prosječnih Iranaca prinuđena je raditi i po dva posla u isto vrijeme kako bi sebi osigurala lagodan život, a za ovakvu situaciju krive, kako sami navode, sankcije SAD-a pod kojima su još od Islamske revolucije.
Za Islamsku revoluciju 1979. godine, koja je značila konverziju države iz jedne prozapadne monarhije u islamsku republiku, najviše je bio zaslužan ajatolah Homeini koji je kasnije postao i vrhovni državni politički i vjerski lider. U jednoj od siromašnijih četvrti Teherana posjetili smo i njegovu kuću u kojoj je boravio do kraja života.
U samo nekoliko kvadrata, koje sačinjavaju dnevni boravak, spavaća soba i toalet s kupatilom, ajatolah Homeini je primao visoke međunarodne zvaničnike, a poznata je priča kako je na podu ove sobice sjedio i sovjetski lider Mikhail Gorbačov kada je odlučio posjetiti iranski državni vrh. Improvizirani mostić povezuje ovu sobicu s tekijom u kojoj je ajatolah Homeini držao svoje političke i vjerske propovijedi.
Nakon što smo ovu avanturu priveli kraju, potvrđujemo da je izuzetno lijepo otići u državu koja se kulturološki i svojim mentalitetom drastično razlikuje od naše zemlje. Imat ćete osjećaj kao da boravite u nekom sasvim novom svijetu u kojem važe neka sasvim drugačija pravila.
Ukoliko vas životni put odvede u Teheran, preporuka je da se prepustite čarobnom pogledu s Milad tornja, da isprobate najbolje iranske specijalitete koji su veoma jeftini, da osjetite njegov noćni život te da ipak testirate kako je voziti se njegovim ulicama.
