Smaragdna rižina polja na Filipinima oslikavaju harmoničan i održiv odnos između ljudi i okoline
Terase riže Ifugao, koje prate prirodne obrise planina, samo poboljšavaju prirodne ljepote ove regije. Ovaj drevni krajolik također predstavlja harmoničan i održiv odnos između ljudi i njihove okoline. Ta polja i znanje kako ih uzgajati i održavati, vijekovima se prenose s generacije na generaciju.
Ovi kompleksi su građeni kamenim ili blatnim zidovima pažljivo prateći oblik terena kako bi se napravili terasasti bazeni koji su se putem navodnjavanja (skupljanje vode iz planinskih šuma) opskrbljivali vodom koja je bila pogodna za uzgoj riže. Ovaj jedinstven sistem poljoprivrede je primjer velike kulturne tradicije, kontinuiteta i opstojnosti.
Ovi nevjerovatni inžinjerski podvizi obavljani su ručno kao što je bila (i jeste) sama poljoprivreda.
Kako piše National Geographic, terase riže dugo su bile centralno mjesto za opstanak naroda Ifugaoa, ali one također imaju veliki značaj u njihovoj kulturi. Cijele zajednice sarađuju na cikličkim, sezonskim sistemima sadnje, suzbijanja štetočina i žetve, koji su vezani za lunarne cikluse i ponekad praćeni vjerskim obredima.
Činjenica je da se svijet mijenja tako da ni ova regija nije bila imuna na to. Sve veći broj mladih odlazi u urbana područja u potrazi za daleko drugačijom budućnosti. Veoma malo ljudi ostalo je da rade na poljima zadržavajući stari sistem tako da je njihova budućnost neizvjesna ukoliko se uzme u obzir da je oko 25 do 30 posto ovih terasa napušteno i počinju propadati zajedno sa sistemom navodnjavanja.
Zvog ovakve situacije 2001. godine ovo područje je stavljeno na listu svjetske baštine u opasnosti, da bi kasnije sa nje bilo skinuto 2012. Razlog tome bio je održivi turizam koji je pružio nadu u očuvanju ove regije. Zapravo, ove terase su postale značajno turističko mjesto i ta činjenica je premašila vrijednost proizvodnje riže.
Sva druga mjesta na Filipinima su također posjećena, međutim, Banaue rižine terase su daleko najpoznatije. Banaue se nalazi oko 348 kilometara od Manile, glavnog grada Filipina i do njega treba možda osam do deset sati zajedno sa odmaranjem u putu, a također autobusi za ovu lokaciju svakodnevno voze.
Ljeti i ujesen se ne preporučuje posjetiti ovu lokaciju zbog obilnih kiša koje mogu smanjiti doživljaj na prelijepe poglede rižinih polja. Zima je možda odličan dio godine za posjetu Filipinima, toplo je, ali ne i sparno te također nema mnogo kiše. Takvo vrijeme počinje uglavnom od kraja novembra i zadržava se sve do aprila. Ako se desi da padne kiša, to uglavnom budu kratkotrajni pljuskovi. Također bitno je naglasiti kako je u junu vrijeme žetve tako da krajolik poprima zlatnu boju, a tamošnje stanovništvo je u tom periodu godine aktivnije nego ikada.
Do rižinih terasa možete stići planinarenjem i to je jedna od najčešćih aktivnosti među posjetiocima ove regije. Međutim, ove smaragdne padine izgledaju prelijepo i bez šetnje i izleta na nekim od prelijepih mjesta kojima obiluje ovo područje. Bitno je istaći i to da su organizovane turističke ture također nešto što je sve više popularno na Banaue rižinim poljima.
Barbarez ostao bez napadača, Tabaković se nakon utakmice s Njemačkom vratio kući
