Vožnja trajektom iz Splita do Rogača, glavne šoltanske luke, traje ukupno 60 minuta. Ako pak krenete katamaranom, putovanje će trajati upola kraće. Trajekti i katamarani voze češće za vrijeme ljetne sezone, a broj plovidbi se smanjuje sredinom septembra, kada u Rogač pristaju tri-četiri puta dnevno - uglavnom radi mještana koji odlaze posjetiti Split, ali i školaraca koji svakodnevno putuju na nastavu.
Već ćete kroz plovidbu saznati da na otok sve više doseljavaju strani državljani, koji tu kupuju zemljište i grade apartmane. O tome ćete najprije čuti dok budete plovili kroz plavetnilo i posmatrali kako mještani sa cekerima u rukama razgledaju po trajektu, prepoznaju jedni druge, zatim sjedaju zajedno i nasmijano komentarišu kako im je drago da među putnicima vide nekog svog.
Osim što će razgovarati o namirnicama koje su kupili, a koje su dosta jeftinije u Splitu nego na Šolti, prokomentarisat će i činjenicu da na trajektu sve rjeđe viđaju poznata lica.
Pri dolasku u luku Rogač primijetit ćete dva autobusa, jedan ide na istočnu stranu (Stomorska), a drugi na zapadnu (Maslinica). Ukoliko na otok dolazite u ljetnom periodu, preporučuje vam se posjeta nekoj od uvala (Šešula, Poganica, Zaglav, Tatinja, Jorja...), ili Maslinici - gdje ćete uživati ukoliko želite pobjeći od slike po kojoj je sezona na obali Hrvatske prepoznatljiva - gužve, buke, nedostatka slobodnog mjesta na plaži...
No ako na otok dođete na jesen, zimu ili proljeće, što turisti vrlo rijetko rade, birajte boravak u Grohotama i Rogaču, jer ćete tako biti najbliži mještanima, otvorenim kafićima, restoranima i marketima. Naprimjer, naselje Nečujam savršena je lokacija za ljetni period, s obzirom na to da se radi o lokaciji koja obiluje apartmanima za turiste i gdje se marketi i kafići zatvaraju sredinom septembra.
Jedan od starosjedilaca otoka je pjesnik, slikar i kipar Dinko Sule, kojeg od milja zovu "dobrim duhom Šolte". Vjerovatno ćete ga sresti ako odlučite prošetati kroz selo Grohote, koje važi za centar Šolte. Uvijek raspoložen i odlično informisan, rado će vam pričati o otoku na kojem živi već skoro sedam decenija.
Kroz razgovor će vas možda zbuniti nekoliko čakavskih riječi, no svi stariji otočani će vam rado predočiti značenje onoga što su rekli. Čakavski govor je sve teže čuti na otoku, kaže Sule, a glavni uzročnici njegovog nestajanja su televizija, novine i škole.
"Mlađi otočani ne govore čakavski, dok ga stariji koriste jer su tako govorili njihovi roditelji. Ovaj govor je zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro, pa evo vam nekih naši starih riječi: besida - riječ; škoj - otok; jazik - jezik; foji - novine, tisak; zajat - posuditi; pijat - tanjur; šjor - gospodin; šinjorina - gospođica; furešt - stranac, turist....", nabraja.
Dodaje kako Šoltu svake godine posjeti veliki broj ljudi te kako je ona interesantna i onima koji žele odmoriti, ali i ljubiteljima historije.
"Postoji legenda o ilirskoj kraljici Teuti, govori se da je najprije stolovala u dvorima sagrađenim nad uvalom Senjska (južna strana otoka Šolte). Tadašnji ribari su, želeći pridobiti kraljicinu naklonost, dok je gradila dvorac, bacali ribe na sve četiri strane svijeta. U novije vrijeme Šoltani sve više svoj otok nazivaju Otokom kraljice Teute. Nas Šoltane zovu Ćuvitari, po ptici mali ćuk (Otus scops). Priča kaže da su Šoltani te male ptice lovili i prodavali stanovnicima Splita kao piliće. Druga verzija kaže da su Šoltani lovili ove male ptice i prodavali ih Splićanima kako bi im lovili miševe i štakore koji su prenosili kugu. S legendama se nikad ne zna jesu li istinite ili nisu. Svakako nas Šoltane Splićani zovu - Ćuvitari, što je nadimak na koji smo ponosni", kaže Sule.
Car Dioklecijan imao je svoj ribnjak na otoku, a tu su svojevremeno boravili i otac hrvatske književnosti Marko Marulić, kao i hvarski pjesnik Petar Hektorović. Osim dolaska brojnih ličnosti sa svjetske i estrade bivše države, u historiji su zapisane i posjete delegacija Švicarske, Poljske, brojnih ministara, ali i bivših predsjednika Republike Hrvatske - Stipe Mesića i Ive Josipovića.
Stanovnici otoka su dugo živjeli od poljoprivrede i ribarstva, no kroz stoljeća su počeli uzgajati vinovu lozu, masline i koštunjavo voće. Kasnije stižu druge djelatnosti, poput malih industrijskih pogona i turizma. Šoltansko maslinovo ulje je sve poznatije u svijetu, osvajalo je prve nagrade za kvalitet u Sjedinjenim Američkim Državama, Japanu, Izraelu...
Prema popisu stanovništva, na Šolti je prijavljen boravak nešto više od 2.000 ljudi. Zimi tu boravi oko 1.000 otočana, a oni se bave turizmom, proizvodnjom vina, meda, maslinovog ulja, rakije... Šolta nema nijednog profesionalnog ribara, većina otočana ribarstvo prihvata kao hobi ili se bavi sportskim ribarstvom.
Na otoku su zastupljena i brojna kulturna dešavanja poput koncerata, izložbi, književnih večeri... Ljubitelji umjetnosti mogu obići i atelje Eugena Buktenice Đenke, najpoznatijeg slikara naivne umjetnosti u Hrvatskoj. Ovaj stvaralački prostor se nalazi u Grohotama, a ako ga posjetite, u njemu će vas dočekati Buktenicin unuk Vicko, koji se također bavi umjetnošću.
Dakle, ako se u budućnosti nađete na obali Hrvatske, u splitskoj luci, odakle se pri pogledu na horizont čini da se Brač i Šolta spajaju u jedno, obavezno odvojite vrijeme da posjetite otok maslinovog ulja, domaćeg meda, rakije i magičnih uvala. Ugasite mobitel, plivajte u čistom moru i uživajte u tišini koju će prekidati samo glasanje zrikavaca. Upoznajte se s mještanima i otkrijte zašto je ovaj otok mnogo više od samo ljetne destinacije.
Dabogda vas Šolta dopala.
Nije samo stvar okusa: Znate li zašto biste trebali dodati sol tokom kuhanja tjestenine?
